Rusiju je teško i voljeti i ne voljeti, ali ju je nemoguće istinski razumjeti
Kada god pomislim na Rusiju, meni ne padaju na pamet ni Čehov, ni Tolstoj, ni Tarkovski, ni Eisenstein, ni Šostakovič, ni Čajkovski, ni Staljin, ni Putin...
Kada god pomislim na Rusiju, meni ne padaju na pamet ni Čehov, ni Tolstoj, ni Tarkovski, ni Eisenstein, ni Šostakovič, ni Čajkovski, ni Staljin, ni Putin...

Ovaj potcenjeni dragulj iz osamdesetih ne nalazi se u knjizi "1.001 film koji moraš da vidiš pre nego što umreš", što je velika nepravda

Između prošlog penjanja i ovog sada je razlika, sada nosim svojih skoro 25 godina ili tačno 8.880 dana svog života između dva pentranja, bolje pamtim sve infuzije nego šumske i planinske staze. Zašto bih bilo kome to objašnjavao? Zašto se svaki korak razlikuje i zašto su mi ponavljanja važnija od sećanja?
Odgovorno tvrdim da u svakoj, pa i najmanjoj jadranskoj jedinici lokalne samouprave postoji barem jedna manifestacija koja nosi pompozno ime Kulturnog ljeta i svake sezone nudi izdašan program predstava, koncerata, filmskih projekcija, književnih večeri i likovnih izložbi
Fenomen Magazina i pevačice koja je napunila „Arenu“ bez ikakve reklame i ušla u svaki „trending“ na svim društvenim mrežama
Posle 8880 dana Srđan Valjarević se vratio tamo odakle je sve počelo. Čitajte feljton samo na velikeprice.com

Srđan Valjarević u nesvakidašnjem tizeru čita nastavak romana koji je obeležio jednu generaciju

Ekskluzivni serijal “Private Label” Borisa Miljkovića u kojem zanimljivi ljudi govore o jednoj pesmi koju su zapamtili
Najčistiji, elizabetanski Šekspir stiže do svoje poslednje sezone ili čina. Ovog puta, kako period i nalaže, umesto kraljeva iz porodice Tjudor pratimo porodicu „kralja medija“, kreatora narativa u (post)trampovskoj Americi koji ima ponešto i od prethodnog predsednika, ali i Džefrija Epstajna
Nastavak najpoznatijeg srpskog romana u ovom veku posle 8880 dana samo na velikeprice.com. Živela ponavljanja! Fotografije Nebojša Babić
Da nije dobra, odlično napisana, zaokružena, nijedna od ovih pesama ne bi postigla takav uspeh i ne bi bila puštana toliko milijardi puta, dakle, sve su dobre, ali nam ih je dosta. Nekih posebno

Ne treba da vam oduzima pažnju razmišljanje o tome šta koji lik oblači – jer ko zna, zna. Vazda bilo
Preuzimanje zgrade Pozorišta "Boško Buha" od strane privatnog vlasnika koji poseduje komercijalne objekte, podtekst je priče o nebrizi za kulturu i deo šire slike potpune nebrige prema čitavom jednom gradu i prema njegovom duhu. A u tom gradu i tom duhu ulica koja kreće sa Trga ima posebno mesto...

Ko bi rekao da će najbolji roditelj na ekranima i bioskopskim platnima u poslednjih nekoliko godina postojati "nekada davno, u dalekoj galaksiji"?

Kažu da je granica između fikcije i stvarnog života kod najboljih dela često tanka... Pa, bar jedan (glasan) deo srpskog društva svako malo se trudi da je potpuno izbriše

Uprkos neizvesnosti i sigurnom kraju, ostaje mesta za nadu. I to je ono što nam Depeche Mode novim albumom poručuju
Skoplje je bilo balkanska Kazablanka, a ta zemlja je i dalje savršeni amortizer za nesreću i zlo