
Muzikoterapija u zemlji Baje Malog Knindže
Mik Džeger gastarbajterskih žurki u restoranu „Velika Srbija“ na periferiji Oberstdorfa, predgrupa Vučića i Šešelja na radikalskim mitinzima, mic po mic je stigao do centra Beograda
Mik Džeger gastarbajterskih žurki u restoranu „Velika Srbija“ na periferiji Oberstdorfa, predgrupa Vučića i Šešelja na radikalskim mitinzima, mic po mic je stigao do centra Beograda
Govoriti o sebi u trećem licu katkad je znak da čovjek pati od narcističkog poremećaja. U stvari, ne pati on. On nema nikakvih problema, narcisu je lijepo, njemu je super, super s grožđicama, lešnjakom i rižom, super s krispijem, super s karamelom, ali strašno pate oni koji su u njegovoj blizini
Mislim da su se ljudi tada i mrzeli zbog sasvim simpatičnih stvari. Recimo, ovo, moj Tomiću, nisi sigurno čuo, škola "Vladislav Ribnikar" nastala je tako što je ministarstvo prosvete pre 50 godina spojilo dve susedne škole na Vračaru – jedna se zvala "Aleksa Šantić", a druga "Slobodan Princip Seljo". Bila su to vremena boljih ideja, boljih igrica, čak i boljih međuškolskih ratova
Dugo sam mislio da takvi žive samo u Hrvatskoj, ali onda sam shvatio da ni u Srbiji ne manjka kršćanskih licemjera i folklorne pobožnosti. Lijepo sam se začudio kad sam prvi put na omotu krekera iz Srbije vidio ozbiljnu napomenu: "Posno"
Bager ne može da se vozi retroaktivno, pa je predsedniku žao što ne može sam sebe da prijavi za rušenje u Savamali
U Hrvatskoj je nedostatak kvalificiranih radnika možda nešto uočljiviji jer im je lakše naći posao u Europskoj uniji, ali ni u Srbiji nije bitno drugačije
Nije fraza, dragi Tomiću – meni je kao deklarisanom i autovanom muškarcu sve više na umu da bi ove naše državice bile bolje kada bismo rešavanje problema na jedno dve godine prepustili ženama
Jesi li vidio, Dražo, muškarce koji u Hrvatskoj kleče na trgovima? Došlo je to otprije nekoliko mjeseci, katolički fanatici donijeli su običaj od kolega manijaka u Poljskoj.
"Ne znam jesi li video to, neki klipan, sin Vučićevog kuma, juri kolima 200 na sat po centru Beograda i proziva policiju da mu ne smeju ništa"
Šaljivo je da mi pišeš o vašoj kopiji Dubaija jer sam upravo ovih dana u Splitu sjedio na kavi s jednim našim koji živi i radi u onome originalnom. On je liječnik, ortoped, podrijetlom iz Dalmatinske zagore
Imam ja i svojih problema, Tomiću, većih nego da sažaljevam kupce stanova od pet do deset hiljada po kvadratu, koji su se pobunili u ovoj zemlji gde nema stvari koja je normalna, tek kad im je cementno mleko procurilo na kola. I to troja kola. Ili je to bio kalcijum-karbonat?
Dražo, ne znam jesi li vidio, prije nekoliko dana u Zagrebu, u Hrvatskom institutu za povijest - koji nasljeđuje onaj što ga je prije 63 godine osnovao Franjo Tuđman - dogodilo se nešto dosta ludo...