Dvadeseta je godišnjica otvaranja iznova izgrađenog Starog mosta, u čijoj obnovi je sudjelovao čitav svijet, ali koja je jednostavno za svjetsku, ali i manje upoznatu, regionalnu javnost, pričala priču o pomirenju, premošćavanju, simbolici Starog mosta u novom Mostaru, genijalnosti neimara Hajrudina, povezivanju nacija, religija, obala i strana grada, koja zapravo ne odgovara istini i stvarnom stanju u Mostaru
Pre 20 godina, na današnji dan, preminuo je Stipe Šuvar, uz Josipa Broza Tita, jednako ozloglašen među svojim Hrvatima, kao i među Srbima
Priča o sladoledu i škrinjama
Na zagrebačkoj Trešnjevci postavljena je ploča s Bordovim imenom i kratkim biografskim podacima, čime je Zagreb nekako otplatio Dovnikoviću dug iz devedesetih
Osamdeseta godišnjica "narodnooslobodilačkog" kluba na Visu
Socijalistička Jugoslavija je te 1984. stajala istovremeno i na vrhuncu i na jednom velikom raskršću. I kao država i kao društvo. I izabrala je na tom raskršću, nakon vrhunca Olimpijade, skrenuti u prošlost
Aprilski rat je, jednako kao i puč od 27. marta, ostao ponajviše zanimljiv u Srbiji, a gotovo potpuno marginaliziran u Hrvatskoj, Sloveniji ili Bosni i Hercegovini kao tema, opet zbog postojanja ili nepostojanja identifikacije s Kraljevinom Jugoslavijom
Ili zašto ekonomija nije dovoljna
Pregovori između partizana i njemačkih okupacijskih snaga, s Vladimirom Velebitom, Milovanom Đilasom i Kočom Popovićem u glavnim ulogama
"Ko je jamio, jamio“ odzvanjat će Dorćol Platzom ili Tvornicom, dok će Ljubo Ćesić Rojs nastaviti po zabačenim lokacijama u provinciji govoriti o „prvom hrvatskom predsjedniku, dr. Franji Tuđmanu“
Ekstremno talentiran čovjek koji je i puno obećavao i puno ostvario, ali koji se na koncu rasplinuo u nekom svom svijetu, pretvorivši se u čovjeka kojeg malo tko više doživljava ozbiljno
Dok su razlozi pa i mogućnosti za marginalizaciju Andrića bile oduvijek jasne, strategije kroatizacije Meštrovića i Krleže su prilično zabavne. Paradoks u čitavoj priči je u tome što njih dvojicu nije ni potrebno kroatizirati, ali samo u slučaju ako jugoslavenstvo obojice prepoznamo kao autentičnu hrvatsku poziciju, što ovdje nikako ne uspijeva biti slučaj. I to nas dovodi do situacije u kojoj se nalazimo
To što je FEST odlučio nagraditi Žilnika za životno djelo jeste jedna od boljih vijesti uopće u zadnje vrijeme, koja ujedno ukazuje da možda još uvijek nije sve do kraja izgubljeno. Ali to istovremeno ne znači njegovo pripuštanje u mainstream, a kamoli u vrh nacionalnog panteona. Pri čemu ovdje uopće nije važno to što sam Žilnik nije netko tko tome uopće teži i tko bi se u takvoj situaciji ugodno osjećao. Važno je samo to da društvo činjenicom da takve ljude drži negdje po strani, ako ih već ne može totalno prešutjeti, govori sve o društvu o kojem je riječ
Kad bismo stvari doveli do kraja, puno je više Tvornica olovaka Zagreb, koja je ovih dana i definitivno otišla u stečaj, bila integrativni faktor SFRJ od vojske i partije. Za Tita, dok je bio u snazi, ovo je već upitno, ali ajde, nek bude da su bili tu negdje
Četrdeset godina od Olimpijade u Sarajevu možemo samo gledati u ostatke onoga što smo nekad, praktično preko noći, mogli proizvesti, osmisliti i izgraditi, i to sve za javnu namjenu, a potom se osvrnuti oko sebe i neminovno se upitati kako smo i zašto nakon svega došli do ovog shvaćanja države i društva u kojem danas živimo
Bio je nešto najkvalitetnije što je ovdašnje novinarstvo dalo, jedinstveni glas otpora nacionalističkom ludilu, utočište intelektualnim egzilantima, jedini ozbiljan i masovno čitan satirični list na ovim prostorima
Ovaj sporazum ostao je tek nagovještaj mogućnosti zajedničkog rada srpsko-hrvatskih građanskih i političkih elita, vječna fiksacija Franje Tuđmana i trajni izvor straha i frustracije kod bosanskohercegovačkih Bošnjaka
Memoari Jovana Vejnovića, savjetnika Ante Markovića, ili poraz ideala iz prvog reda
