Dnevnik čudesne mladosti

Neko će se pitati: odakle se jedan dečji festival flauta pojavljuje u Velikim pričama? Odgovor je jednostavan – upravo kroz razvoj mladih, daleko od trenutnih mejnstrimova u Srbiji se vidi odraz svega onoga što država čini za razvoj društva u kome živimo

“Gospodine, nisam imao vremena ni da piškim…”

Aleksandar Stefanović (1926–2024) je u Beogradu živeo onda kada je trebalo. I kada je Jugoslavija bila u modi. Izlazio je u "Mažestik" sa Liz Tejlor i Majklom Todom, na stepenicama se mimoilazio sa ozloglašenim Ratkom Draževićem, čiju je lepoticu, glumicu Olgu Spiridonović nasledio. Engleski je "peglao" sa Ksenijom Atanasijević, a na prve žurke odlazio sa Tesom Trevizan, dok su je još znali samo po nadimku baronesa

Roksanda više nije samo staro srpsko ime

Kampanja uoči premijere možda i najiščekivanijeg (sci-fi) filma godine, "Dune: Part Two", imala je i svoju modnu predigru. A u njoj je glavnu ulogu tumačila Zendaya, i na njoj – Roksanda Ilinčić. Kako je tekao put jedne od najpoznatijih kreatorki do obeležja uspeha – mononima?

Firčijev život je više od filma

EKV sa Milanom i Magi. Poslednja jugoslovensku žurka u Njujorku. Bacio je na ulicu Henrija Kisindžera. Spasao od ulice mnoge zemljake pobegle iz rata u SFRJ. Njegov izum je ujedinio bendove Springstina, Madone, Bouvija...

Žilnik, drugi put među nama

To što je FEST odlučio nagraditi Žilnika za životno djelo jeste jedna od boljih vijesti uopće u zadnje vrijeme, koja ujedno ukazuje da možda još uvijek nije sve do kraja izgubljeno. Ali to istovremeno ne znači njegovo pripuštanje u mainstream, a kamoli u vrh nacionalnog panteona. Pri čemu ovdje uopće nije važno to što sam Žilnik nije netko tko tome uopće teži i tko bi se u takvoj situaciji ugodno osjećao. Važno je samo to da društvo činjenicom da takve ljude drži negdje po strani, ako ih već ne može totalno prešutjeti, govori sve o društvu o kojem je riječ

Dragan Lukić, pesnik sa Pašinog brda

Nema baš mnogo stvari beogradskijih od pesama Dragana Lukića. Dragana Lukića, srdačnog i skromnog, retko ko će pomenuti, iako su njegove pesme suptilne ode modernosti života u metropoli koja to postaje, priče o tajnom životu tramvaja, solitera, bulevara, ali i škola

Moja mati, Mostarka

Tužan sam gledajući je nemoćnu a znajući da su njezine mršave, tanušne i lomljive ruke pokretale tkalačke strojeve u jednom velikom industrijskom postrojenju samo kako bih ja danas mogao biti gnjevan zbog nemoći da joj uzvratim za život koji mi je pružila