Negde u daljini otegnu se dugačko pištanje. Voz je, učini mi se tad, ubrzao svoje putovanje u noć, kao da se mašinovođa plaši da nikad neće stići na odredište
"Lepo. Vreme ti je, rođo, mlogo čudna rabota. Čas je prava linija, čas je krug... Čas je... Eto, voz koji juri kroz mrak.""Vreme je voz?""Pa zar nije?", reče Bule, ćušnu zaspalog konobara i pokaza mu da nam napuni čaše. "Ide. Ne zaustavlja se. Ne jebe živu silu. Ako mu se neko ispreči – a on ga pregazi. Ostane samo fleka. Kaži mi, detektiv... Je l' nije stvarno tako? Vreme nas ugazi i prej
nastavi sa čitanjem
Sa Beogradom i hotelom Moskva ljubazno, ali na distanci. Rekoh već: znam hotel Moskvu ko zlu paru, znam sve tajne njegove. Utuvite: hotel Moskva je Potemkinov hotel
Druže detektiv... Ja mislim da je ovde palo đebrenje
Prethodno je Ingeborg rasprodala sve što je imala, celokupnu životnu ušteđevinu prebacila na parazitov račun, polovinu sume straćila na višemesečne medene mesece po egzotičnim destinacijama