Spavali smo sklupčani na željezničkoj stanici poput poslednjih prosjaka. Istoj onoj željezničkoj na kojoj je poginulo šesnaest ljudi. I tako se u svako lijepo sjećanje uvuče to zrno mraka
A sad je dobro. Popio sam svoju dozu tableta. Pijem dosta tečnosti. Važno je ne dehidrirati. Unositi vitamine. Kretati se. Disati svježi zrak. Odlaziti u prirodu. Na rijeku. Na planinu. Važno je biti u formi. Odlaziti u teretanu. Prestati pušiti. Voditi brigu o svom tijelu. Odlaziti na masaže. Džogirati. Ništa alkohol ni droga. Baciti cigare. To sam već rekao. Dva put treba ostaviti pušenje. Kad t
nastavi sa čitanjem
Kažu oni meni, boga ti, ovo naše odeljenje ima da se zove Grupa 69. A ja ih pitam: je l' to nešto iz erotskih filmova
Nikad ništa nije bilo normalno u vezi s njim. Pa ni ovo sad. Jedino što me je mučilo zašto baš on u ovom vozu? Zar nisu mogli da mi dodele nekog kog manje prezirem? Milku Planinc, recimo?
Na jednoj od fotelja sedeo je čovek u maršalskoj uniformi. Odmah sam ga prepoznao