Zbog Mirjane me boljelo što se baš u Splitu tuku pederi, što baš u Splitu u more bacaju srpske vaterpoliste, što baš u Splitu piscima na glavu istresaju kante govana i protestiraju protiv njih pod prozorima njihovih roditelja
Iz poštovanja Lukine privatnosti, zbog straha da ne ugroze prijateljske odnose sa njim ili nečeg trećeg, slovenski novinari i "novinari" vjerojatno nisu željeli objaviti ono što su znali, ali ih to nije sprječavalo da objavljuju ono za što su vrlo dobro znali da nije istina
Iako predstojeći izbori u Sloveniji ni izbliza nisu odlučeni, Trumpizam je na svoj način već pobijedio. Jer od svijeta iz vremena moga djetinjstva, kada su društvene razlike bile gotovo nevidljive, kada su pripadnici srednje i niže klase živjeli u istim zgradama i u istim svjetovima, nisu ostale ni krhotine
Što ako danas, toliko godina nakon osamostaljenja, Sloveniji Alpe i skijanje nisu potrebni da bi je odvajali od Jugoslavije i jugoslavenstva?
Ljubljani i Ljubljančanima red je očito postao važniji od slobode, a svi mi dobro znamo kuda to vodi. Možda se mnogi Ljubljančani nadaju kako će Ljubljana napokon postati mali Beč u kom se po ulicama čuju samo Strauss i Händel, ali ne vjerujem da zaista žele živjeti u takvom gradu
Da li sve te javne i slavne ličnosti, svi ti naši sportski uzori koji nama i našoj djeci bez zadrške prodaju ideje i vrijednosti i koji onako veselo i rado mašu našim zastavama, da li oni imaju pravo ne biti uz nas u presudnim trenucima naše najveće utakmice?
Zar je jugonostalgija išta drugo već žal nekadašnje srednje klase za svojim malograđanskim životom?
Što, dakle, ako naše dječje priče razotkrivaju tko smo i što smo? Ako je Jedrt nekada bila zločesta doušnica, onda je danas možda dosadna umjetnica koja se bavi životima drugih i traži od nas da se i mi njima bavimo. Naša mržnja prema Jedrt nekada je bila odraz našeg slobodarstva, a danas je možda odraz naše sebičnosti
Možda nijedna misao ne opisuje moj tadašnji život kao ono što je u kameru izgovorio slučajni prolaznik u Mostaru ’92. ili ’93. „Ne znam što bih više volio, da završi rat ili ’Santa Barbara’“
Treba biti realan, ponavljala je ona svom unuku, ali džaba. On misli da je ona šenula, da se prenagledala one njihove televizije pa više ne zna šta je laž, a šta istina
I uzalud vam sad raspad Jugoslavije, uzalud vam trideset godina gužvi na graničnim prijelazima Rupa i Jelšane, uzalud vam nacionalni ponosi, uzalud vam sav bezobrazluk hrvatskih konobara i njihovih koštovnika, ma uzalud vam sve
Sve ono što se prije trideset godina završilo i dan danas povezuje pa i kada to ostaje nespomenuto i prešućeno
Izbacivanjem Ive Daneua iz Hale Tivoli ovaj naš nesretni prostor i ovo naše još nesretnije vrijeme odrekli su se naslova svjetskog prvaka kojeg je Daneu u toj dvorani osvojio 1970.
Nitko od nas nije znao, niti je mogao znati, da će pući i prvi zapucati dječak od trinaest godina, ali su mnogi slutili, a neki čak i otvoreno nagovještavali da će u ovim našim krajevima ponovo zapucati
Bilo je skoro nemoguće ne odvaliti na njih, naročito ako si, poput mene, slušao rok i pank, i ako ti se dopadao grunge. Ali devetnaestogodišnji ja iz nekog je razloga ostao ravnodušan
Na kom jeziku psuje Luka Magic?
Propaganda je laž plus vrijeme
Valter brani Novi Sad
