Goran Vojnović

Goran Vojnović je književnik iz Ljubljane i saradnik Velikih priča

Samo jednom može lopta biti okrugla

Bila je to prva utakmica Slovenije na prvom našem velikom takmičenju, povijesna prilika da mi, skijaši, pokažemo sebi i svijetu da znamo igrati nogomet. I to baš protiv Srbije, pardon, protiv SR Jugoslavije

Dvadeset najljepših godina

Kako smo i kada točno izgubili budućnost? Kada smo i zbog čega počeli ponovno slaviti svoju neslavnu prošlost, lagati se i vjerovati vlastitim lažima? Kada smo i zbog čega opet postali spremni zaratiti, pucati jedni na druge?

Sidran, neukroćena maslina

Boli što čovjeka kojeg sam poznavao više nema, ali boli i to što polako nestaje i Avde iz priča, Avde koji je možda izmišljen samo da bi mu se ljudi od srca nasmijali

Čega ćemo se sutra stidjeti?

Antisemiti, nacionalisti, rasisti, ksenofobi, homofobi i svi drugi šovinisti koji su zavladali ovim našim svijetom nimalo se ne stide svojih predrasuda, svoje mržnje ili bilo kojih drugih negativnih osjećaja

Zašto Slovenci planinare?

Odgovor je ostajao nedostižan i najvećim umovima današnjice, kao na primjer Slavoju Žižeku, koji je nekoć iskreno priznao da mu ostaje neshvatljivo zašto bi se netko iz doline uspinjao na vrh brda pa se s tog istog brda spuštao u tu istu dolinu

Da li sam ja nacionalno neopredeljeni nacionalista?

Poput mnogih meni sličnih i ja ću se povremeno nazivati Jugoslavenom, ali to će s vremenom postati zamorno i sve ću teže objašnjavati ljudima što to zapravo znači. Moje će biti sve ono što je nekada bilo naše, a njihovo će biti samo ono što je sada slovensko, srpsko ili hrvatsko. I oni će biti nacionalisti, to će mi biti jasno, ali mi neće biti posve jasno što sam ja

Jadransko more, hrvatsko, a naše

I uzalud vam sad raspad Jugoslavije, uzalud vam trideset godina gužvi na graničnim prijelazima Rupa i Jelšane, uzalud vam nacionalni ponosi, uzalud vam sav bezobrazluk hrvatskih konobara i njihovih koštovnika, ma uzalud vam sve