
Da se odmere Vučić i Đokić, kao personifikacije dve Srbije…
Šta je nelogično da predsednik najveće partije bude i njen predsednički kandidat?

Šta je nelogično da predsednik najveće partije bude i njen predsednički kandidat?
Ovo su poslednji izbori na kojima studenti i opozicija treba da smatraju uspehom to što vladajuća lista osvaja manje nego na prethodnim izborima a opet pobeđuje uz standardnu izbornu patologiju

Ne ignoriše EU proevropski odnos protesta protiv Vučića, ni pedaliranja ni trčanja do Brisela i Strazbura, ali i dalje postavlja pitanje – kako se zove alternativa?
Danas nema lidera koji može da povede demokratsku Srbiju, da je sposoban i da suspenduje ličnu sujetu pa da isturi politički prihvatljivijeg lidera za celo društvo. Današnji studenti se nisu ni rodili kad je ubijen Đinđić, pa to možda i ne razumeju najbolje

Tokom obraćanja simpatizerima u Sivcu, predsednik je napravio gaf i pomešao stripove o Asteriksu i Taličnom Tomu. Ko prati, zna da je Vučić Asteriksa koristio u izbornoj kampanji i za izbore 2022. Ali on nikada ne pominje osnovnu stvar: takva suverenistička pozicija nepokornih Gala bila bi nemoguća da nemaju čarobni napitak
Olako insistiranje na "reprizi" 15. marta može očas posla da se pretvori u fijasko, što režim priželjkuje pa da onda odgovori svojim velikim skupom kao potvrdom pune konsolidacije

U analizi medijskog sadržaja iz perioda terminalne faze Jugoslavije (pozne osamdesete) indikativan je "Treći dnevnik" Televizije Beograd (današnji RTS), koji je kao lajtmotive imao predstojeći Samit nesvrstanih i predstojeći vanredni Kongres SKJ
Cela globalna neuroza pojačala je srpsku geopolitičku i ideološku konfuziju

Ili, kako su nam protekli dani još jednom dokazali da takozvani Region živi u paralelnim dimenzijama i apsurdima

Kandidat koji ne može da pobedi u prvom krugu loš je kandidat vlasti, a kandidat SNS koji može da pobedi u prvom krugu rizičan je za Vučića – makar psihološki

Globalne političke tendencije, kao i reči Kaje Kalas povodom toga, reaktuelizovale su i danski film „Još jedna tura“, ali i „Poseban tretman“ (1980) režisera Gorana Paskaljevića, snimljen po priči Dušana Kovačevića. Radnja filma koji je izašao u godini Titove smrti prati doktora Ilića (Ljuba Tadić), specijalistu u bolnici za alkoholičare, i njegove pacijente
96 godina od rođenja jednog od najvećih srpskih pisaca . Zašto Vučević ne citira Šešelja koji je pobedio Pekića na dopunskim izborima za Skupštinu Srbije 1991. u beogradskoj Rakovici?
Zamislite i ideološki neslične Dimitrija Tucovića i Borislava Pekića da se pojave u sadašnjoj Srbiji. Kako li bi prošli Moša Pijade i drugovi sa Kalemegdana? Ili kako bi tek prošla ona Đinđićeva „strela“ da je instalirana. 96 godina od rođenja jednog od najvećih srpskih pisaca
Ovakve priče motivišu protivnike režima, ali utiču i na zbijanje režimskih redova, pa i onih rastresitijih koji bi se sutra očas posla prestrojili

U srpskom slučaju frustriranost se često predstavlja kao suverenost. Pa otuda i težnja da budemo deo globalne avangarde. I kao takve predstavimo propale politike iz poznih osamdesetih i devedesetih godina prošloga veka. I nakalemimo ih na Titovo "nesvrstavanje". Multipolarnost dobija gotovo religiozni karakter. Svaku potvrdu da smo na evropskom putu relativizujemo sa ali...
Zašto tako lako upadamo u zamke analogija

Ili, zašto se ne treba naginjati kroz "prozor"

Nijansira se režimski narativ oko EU. Dok Ana Brnabić u Briselu optužuje studente i opoziciju da nisu "proevropski" – da napadaju Vučića da je "izdajnik" zbog aranžmana sa EU, uključujući i Briselski sporazum za Kosovo, ministar spoljnih poslova Marko Đurić insistira na tome da "ne smemo da dozvolimo da neke zemlje pre nas uđu u EU, jer znamo da nam one često nisu prijateljski nastrojene"