Monstrume stvara ovo društvo
Deca veoma dobro razumeju u kakvom svetu žive, mnogo bolje nego što odrasli misle. Vide da se poštuju uspešni, ne nužno dobri, da empatija često postoji samo kao javni performans
Deca veoma dobro razumeju u kakvom svetu žive, mnogo bolje nego što odrasli misle. Vide da se poštuju uspešni, ne nužno dobri, da empatija često postoji samo kao javni performans
Kako se briše granica između življenja i prikazivanja života
Usamljenost ne znači da nema ljudi, nego da nema pravih ljudi ili da nema pravih odnosa
Ona ne opisuje „šta čovek jeste", već kako je sistem naučio da o patnji govori i da je klasifikuje i čini samo objektom psihijatrijskog zanimanja
Hrabrost je moguća samo zato što smo smrtni
O njoj govorimo više nego ikada, a živimo je sve manje. Ljubav je postala ideja bez tela, obećanje bez trajanja i osećaj bez odgovornosti
Reči pravda, istina, etika i moral počinju da zvuče kao pretnja, jer dolaze iz usta onih koji ih koriste kao batinu
Dok god se moral bude merio lajkovima, a istina prilagođavala publici, influenseri ćemo biti svi mi koji pristajemo da mislimo onoliko koliko je bezbedno

Zavist nastaje onda kada tuđa mogućnost ugrozi unutrašnju ravnotežu sopstvene slike sveta. Kada ono što drugi radi zapreti da pokaže da je i drugačije moguće

Spasavanje je način kontrole odnosa, način da nikada ne govorite o svojim problemima i da obezbedite da drugi nikada ne odu

Zauzimanje stava počinje onda kada shvatimo da znanje nije konačno, da su narativi alati, da su verovanja potrebna, ali da je misao uvek više od svake vere

Ovoliko forsiranje jednog trenutnog osećanja koje dođe i prođe, poput sreće, kao legitimnog životnog izbora, čini ljude usamljenima i nezadovoljnima

Nikada nije bilo ovoliko glasova koji čoveku govore kako bi trebalo da živi. A zadovoljstvo je, kao i ljubav, intimna stvar

Savremeni čovek je umoran, anksiozan, identitetski krut, prepun "ja moram", kao da mu je neko zabranio da kaže "možda nisam taj"

Hanova filozofija i upliv menadžmentske logike u psihoterapiju
Zašto se frljamo psihološkim i dijagnostičkim terminima
Zavist je uvek autoportret. Ona misli da govori o drugome, ali zapravo iscrtava sopstveno lice

Ljubav se razvija postepeno, kroz transformaciju, kompromis i strpljenje. Ako svaku zaljubljenost proglasimo ljubavlju, osuđeni smo da večito lutamo