Ko bi rekao da je Ratko Mladić voleo cveće
Neki su, moj Tomiću, poput Đoke Balaševića, triput videli Tita maršala, a ja triput umalo nisam video Mladića generala, i mogu ti reći da mi je drago zbog toga
Neki su, moj Tomiću, poput Đoke Balaševića, triput videli Tita maršala, a ja triput umalo nisam video Mladića generala, i mogu ti reći da mi je drago zbog toga
Od kad se ta naša profesija pretvorila u svakodnevno tovarenje hiljada vesti na portale, redakcijama se sve više javljaju čitaoci portala samo ukoliko primete da je tekst bez grešaka
Spavaš li mirno, Kristofere Nolane, mora da je rekao Sveta Vuković kada je izašao iz autobusa i čim je stigao kući pozvao Vojkana Borisavljevića, izrecitovao mu stihove, a ovaj se oduševio i rekao mu da pesmu odmah pošalje Grku poštom u Grčku
Zanimljiv je i izbor 100 najboljih knjiga koje sam pozajmio prijateljima, rodbini i poznanicima na čitanje i nikada mi ih nisu vratili
Kad me pitaju šta ću uskoro kada novinarstvo u Srbiji skroz propadne a ja ne znam ništa drugo da radim osim da u paklenom dedlajnu nažvrljam pokoji tekst, spremno izgovaram neku od podvarijanti moje budućnosti
Hapsiće političare, novinare, analitičare, urednike, kolumniste, karikaturiste, kuvare, obućare, kozmetičarke, čak i one, njih par tisuća, koji su se javili lekaru pošto je 15. marta u Ulici kralja Milana odjeknuo strašan zvuk

Pojas Bogorodice čini čuda neviđena, samo treba stati u red, a Srbi su vala toliko čekali u redovima od devedesetih naovamo, najpre za ulje, brašno i šećer, pa za vize ispred ambasada, da im je čekanje u redovima uža specijalnost, osobito ako postoje garancije da će im posle toga biti bolje u životu
Kako je Bog odlučio da gore ode Koraks, dobri čovek iz prizemlja stare zgrade na Novom Beogradu, ateista koji božje zapovesti kršio nije, a ne neki odurni i opskurni kršitelj svih božjih zapovesti koga će pokolenja pamtiti kao neviđeno netalentovanog i zlog kretena?
Od kada je postao bog karikature, uvek je bio i državni neprijatelj broj 1, jerbo su i Milošević i Vučić karikature tumačili isto onako kako ih tumače Islamska država i Al Kaida...
Kao što je onaj put bio Deveti mart, ovaj put je bio 11. mart 2006. i u Ševeningenu je tog jutra od infarkta umro Sloba Milošević, kakve li simbolike, moj Tomiću, a uveče se raspala država zvana Srbija i Crna Gora, tako što im se to veče raspala Evrovizija

Emisija počne tačno u 16 časova. Milionski auditorijum sedi posle subotnjeg ručka i gleda. Voditeljka pita: „Prele, kažite nam kao dežurni hroničar Beograda, kako vam danas izgleda Beograd?"
Video si, sigurno, moj Tomiću, da su građani Srbije ushićeni ko da je njima pao Viktor Orban, a ne da je pao komšijama Mađarima, mada, znaš već, moj Tomiću, da su Srbi, ko i Hrvati, veoma čudno emocionalno navijeni primerci čovečanstva - ceo život sanjaju da komšiji crkne krava...

Znam jednog koji i dan-danas nosi motku u gepeku u slučaju da negde naiđe na Dragana Bjelogrlića, reditelja, dok je nešto tolerantniji prema Draganu Bjelogrliću, glumcu
Ako to nisi čuo po društvenim mrežama, onda si moguće čuo od samog Vučića, koji je počeo sam sebe da ogovara po televizijama, kukajući kako ga eto, jadnička, za svašta optužuju
Klinton je rasturio pola Srbije, poubijao silne ljude, a Miloševiću nije zafalila ni ćuba s kose, dok ženi mu nije zafalio ni cvet u frizuri
Kako se sprema ustaško-četnička šnicla za najzahtevnije goste
Nekada se verovalo da u radio-aparatu i televizoru žive mali ljudi, a danas imam utisak da u televizoru žive velike budale

Povodom godišnjice smrti sećanje na Teofilovu čuvenu kolumnu sa naslovom "Na vest o mojoj smrti"