Što Hrvatska zaista misli o Ani Brnabić?
Ovu rundu normalizacije pokrenuli su oni koji su izvukli najkraće od svih ratnih slamki u dvije zemlje – Hrvati u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj. Možda baš zato ona ima šansu
Ovu rundu normalizacije pokrenuli su oni koji su izvukli najkraće od svih ratnih slamki u dvije zemlje – Hrvati u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj. Možda baš zato ona ima šansu

U opticaju su tri teorije o napadima dronova na Kremlj. Sve se slažu oko jedne činjenice: karakter akcije je bio simboličan i nije imao za cilj da likvidira ruskog predsednika

Neophodno je da oporavimo ljudske kapacitete za međusobno uvažavanje, poštovanje i saosećanje i da nađemo vremena da razgovaramo jedni sa drugima i da zajedno tugujemo

Izvesno je da kralj u svojim sedamdesetim neće promeniti stavove, niti način komunikacije. Taj teret velike promene, upadljivog zaokreta i modernizacije monarhije sačekaće princa Vilijama

Ispred kuće, ispod guste pergole od tri čokota loze Profesorica je dala postaviti kameni stol. Bilo joj je važno da i ujutro i popodne ima hlada, da ima gdje sjediti, čitati i pisati. Pričalo se da je negdje nešto predavala – ali gdje i što je to točno bilo nije ih previše zanimalo

Ovih dana naše misli treba da budu sa onima koji su ostali bez svojih najbližih i sa onima koji strepe nad oporavkom onih koji su ranjeni. A kada dođe vreme za analizu, svi treba da se podsetimo stiha Branka Miljkovića "Ko ne ume da sluša pesmu slušaće oluju"

Da li su društvo koje neguje kult rata i civilizacija koja muškost meri kalibrima mogli da spreče ove tragedije?

Masovni zločini u Srbiji očigledno više nisu retki poput komete koja se pojavi retko i uništi sve oko sebe

15 pitanja o predstojećim izborima u Turskoj - i 15 odgovora

Kakvog god toksičnog roditelja imala, sva deca takvih roditelja pate od istih simptoma: narušeno samopoštovanje koje vodi do autodestruktivnog ponašanja

Empatija je od esencijalnog značaja za izgradnju smislenih, poverenjem ispunjenih odnosa. Sve je to tačno, ali u celoj ovoj jednačini fali nekoliko stavki

Jedna nepodnošljiva misao za sve nas koji se trudimo da razumemo kako se desio najcrnji dan Beograda

"Jesam li otupeo", "Da li sam imun", "Zašto želim da se obračunam sa ubicom", "Ko je zakazao", sve su to misli s kojima se svako od nas suočava. Kako se suočiti s traumom i kako je prevazići, kako pomoći svojoj deci nakon masovne pucnjave i ubistava u "Ribnikaru"


Potraga za istinom u ovom veku odvija se u dva pravca: jedan koji se odnosi na sve veći broj teorija zavere na najrazličitije teme, i drugi - hiperprodukcija dokumentarnog sadržaja koji, zahvaljujući striming platformama i povremenoj zasićenosti fikcijom, izbija na prva mesta po broju pregleda

Put oslobođenja od anksioznosti ne možemo tražiti u pukoj racionalnosti i logici, jer se naša reakcija ne odnosi na situaciju kakva ona jeste u stvarnosti, nego kakva se javlja u nama, a koja se tiče naših životnih bitaka i rana koje iz njih nosimo

Zaplet serije "Beef" počinje incidentom u saobraćaju između dvoje protagonista koji pokreće erupciju besa u dve osobe koje su taj bes toliko potiskivale da je eksplozija u nekom trenutku bila neminovna. Čini se da su anksioznost, bes i frustracija neka vrsta uobičajenog stanja u svetu

Deca bi izlazila, uplakana, neka su jedva hodala, roditelji bi im pritrčavali, grlili ih, hvatali za ruku i bežali odatle, sa tog mesta gde se desio taj strašan zločin, kao da beže od požara, kao da neće preživeti ako ijedan trenutak još tu provedu. Tek poneki bi dete držali duže u zagrljaju. Trebalo bi više da grlimo decu. Verujem da su to mnogi uradili posle ovoga