Sport

Kako je sistematski (samo)uništen FK Partizan

Geneza urušavanja fudbalskog velikana, političke kulise, glavni akteri, njihovi nalogodavci i priča o tome da su „neki ljudi“ svesni da „ne smeju da ugroze Zvezdu“ – ovo je dosije o stanju u FK Partizan

/ Ilustracija VP / Profimedia
jul 17 2023, 05:00

Podeli

Primivši loptu na levoj strani Partizanove polovine terena, Svetozar Marković ima tri opcije. Prva i najlogičnija jeste da loptu vrati Siniši Saničaninu, poslednjem igraču odbrane. Druga, ona malo rizičnija, jeste da težište igre prebaci na desni bok, uputi nešto jaču i konkretniju loptu Marku Živkoviću i tako Partizanu otvori prostor za mirniji, racionalniji napad. Treća, i naravno najrizičnija, jeste dodavanje u centar, Ljubomiru Fejsi, u čijoj se neposrednoj blizini nalaze dvojica najisturenijih protivničkih igrača.

Svetozar ne bira nijednu od njih. Umesto toga, šutira loptu tačno u procep između Saničanina i Fejse, taman toliko metiljavo i sporo da ih obojicu zamrzne u raskoraku i da ni jedan ni drugi do nje ne mogu da stignu pre nego što je napadač novosadske Mladosti Nemanja Milić pokupi. Smiren je iskusni Milić. Nekoliko dobrih kombinacija kasnije, lopta završava u Partizanovom šesnaestercu, i potrebno je da je Saničanin samo pusti da se otkotrlja u naručje Aleksandra Popovića pa da opasnost bude otklonjena, ali u poslednjem trenutku odlučuje da je izbije glavom. I to do protivnika, Nikole Jankovića. Ovaj reaguje brzo, centrira, i Milić, sa Svetozarom na leđima, degažira loptu u gol. Marković ostaje da leži glave zagnjurene u travu, dok njegovi saigrači zblanutim i unezverenim pogledima preleću jedni preko drugih.

Gostujući igrače slave, usana iskrivljenih u šeretske osmehe, nekako odmereno i znalački, nema tu nikakve cike ni vriske, nikakvog busanja u grudi. A i zašto bi bilo? Postigli su četvrti gol, utakmica je bila praktično rešena još nakon trećeg, a nisu primili nijedan. Partizan je do kolena potučen. I to u svom dvorištu, pred šačicom promzrlih, ogorčenih, mazohistički upornih navijača.

Tako su crno-beli ovim istorijskim porazom (kažem istorijskim jer ih niko poput Mladosti GAT nije tako ubedljivo nadigrao kod kuće u državnom prvenstvu još od 1975. i Ivićevog Hajduka koji je tog devetog maja pobedio Partizan rezultatom 1:6) uspeli da personifikuju jednu od najtragičnijih sezona u modernijoj istoriji kluba, tek drugu u ovom veku u kojoj se nisu našli među dve najbolje ekipe srpskog fudbala.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.

Velike price