Kako je Milo Đukanović stvorio svoju političku klasu
... i zašto će ona o(p)stati
... i zašto će ona o(p)stati

Kako se nešto na njegovim ulicama zbije, grad se toga već seća i stariji ljudi kojih je pred Skupštinom mnogo, zapitkuju jedni druge kada je poslednji put bilo ovako. Kraj gomile ne vidim od sunca. Možda dok je zalazilo, tačno na pola neba između Starog dvora i Terazija, nije bio zlatni sat, ali je trenutak bio zlata vredan

Ako je nešto specifičnost srpske političke kulture, to je da je ovo zemlja u kojoj opozicija i vlast jednako organizuju protestne skupove. I u kojoj je prebrojavanje ljudi na mitingu postalo nacionalna disciplina
Ovaj sukob je promijenio "mentalnu mapu" po pitanju – gdje je granica Zapada. Ona danas više nije na Balkanu, nego je negdje oko Ukrajine. Sve što je zapadnije od nje Zapad danas vidi kao svoj integralni dio
Potrebno je nekoliko hrabrih i državničkih odluka u oblasti jačanja vladavine prava, izgradnji demokratskih institucija i slobode medija koje ne bi bile samo usvojene već i implementirane

Najavom novog "događanja naroda" (sad većeg nego ikad), kao odgovora na uspele i masovne opozicione skupove, Vučić ponovo dokazuje da je baklja "antibirokratske revolucije" sad kod njega, i da je i onda (poznih osamdesetih) i sad na delu borba protiv "ološ elite". Navodno otuđene od naroda. Za razliku od Miloševićevog vremena, ovo su ipak devedesete sa punim izlozima

Đukanovićev poraz i formalno povlačenje izazvali su tektonske poremećaje i u drugom bloku, tradicionalnih partija opozicije, koji je politički život i egzistenciju obezbjeđivao kroz obračun sa ultimativnim neprijateljem – koji je predstavljan kao političko strašilo i uzrok svih problema građana

Ili zašto je ovog puta "izostavljen" Kačanik...

"Ili HDZ, ili Hrvatska", ili ima li osnova za "privatnu tužbu protiv građanina Plenkovića"?
Oni su se godinama borili protiv Mila Đukanovića, učestvovali u njegovom padu, ali zasluge su otišle drugima. Iako suprotstavljeni, Milov DPS i Demokratski front izgleda ne mogu da egzistiraju jedni bez drugih
Zemlje koje tvrde da su sasvim različite od drugih jer su moralnije, jer su istorijske žrtve, ne mogu stvoriti savezništva a retko kada mogu ubediti druge da treba da se menjaju

Srbija je mala zemlja, ali u mnogim aspektima nepremostiva
Ovu rundu normalizacije pokrenuli su oni koji su izvukli najkraće od svih ratnih slamki u dvije zemlje – Hrvati u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj. Možda baš zato ona ima šansu
To što Andrej Plenković ni nastupom, ni sadržajem onoga što govori, ne izgleda kao Tuđmanov i Šuškov nasljednik, ni na koji način ne utječe na karakter te stranke, niti on pruža ikakav otpor glorifikaciji dvojice spomenutih
Meni je Vuk Drašković teatralan sa tom pričom o Službi, ali etatistički sistem u kojem se svi drže jedni za druge braneći organizam kojem ispijaju krv jeste beogradska realnost. Samo je Đinđić u to iskreno udario. Ali ni oni nisu sedeli skrštenih ruku

Orijentacija odbrambene industrije Srbije na tehnološku podršku firmi iz članica NATO-a je primetna na vašaru naoružanja "Granit-2023" na batajničkom aerodromu. U NATO-u se pažljivo prati da li Srbija i dalje čini "istočni greh" nabavkama naoružanja iz Kine (i ne daj bože iz Rusije)
"Nemam želje da raspravljam ni o prošlosti, ni o istoriji. Zanima me samo budućnost, jer ovde živim. Prošlost nije opcija", rekla je Zorana Mihajlović posle Vučićeve najave da pravi novu stranku. Da li je onda to njen novi slogan? Ili početak čišćenja lične političke prošlosti?

Koliko je Vučić pobrao simpatija od "kolektivnog Zapada" povodom njegove kosovske kompromisne politike, toliko je, s kontrastrane, pojačao gard prema medijima koje ne kontroliše i partijama koje sebe ne vide u Narodnom pokretu