
Ko nam vekovima kroji kapu?
Da li je ijedan ambasador strane sile zaista bio prijatelj Srbije?
Da li je ijedan ambasador strane sile zaista bio prijatelj Srbije?
Mnogo je reči prosuto u poslednje vreme o francusko-srpskom prijateljstvu. Uglavnom olakih i stereotipnih. Od ljudi koji o tome odveć malo znaju...
Krajem aprila ili početkom maja 1868. godine knez Mihailo dobio je dva preteća pisma. U prvom je kratko pisalo: „Gospodaru, čuvaj se, nemoj nikuda izlaziti, hoće da te ubiju.“ U drugom pismu, adresiranom na Anastasa Jovanovića, pisalo je da će sa austrijske strane preći lice sa namerom da ubije kneza...
Srbija je nekako nastavljala život raspet u dve dimenzije, dve realnosti, dva sveta. Najzad, veličanstvena pobeda 2000. Činilo se da se Srbija oslobodila. I ujedinila. Ama, bio je to samo privid. Pobednici su se, gotovo preko noći, posvadili i podelili. I opet po pitanju srpskog nacionalizma
Nismo bili prvi samo kada se bijemo. I u politici i u uvođenju društvenih novina i u kulturi, umeli smo da budemo na čelu
Vilhelm je sa osam godina stigao u Beograd i nije znao ni reč srpskog, jedino je govorio nemački...
Kao što Šumadija koja se tada pobunila nije bila pet vekova pod Turcima, kao što Beogradski pašaluk nije bio baš pašaluk nego Smederevski sandžak (ali tako su ga odmilja zvali), tako ni ustanički junaci koji su se tog Sretenja 1804. godine okupili na zboru u Orašcu nisu imali osećaj dalekosežnosti tog istorijskog trenutka. Što, naravno, ne umanjuje njihov istorijski znača
Kralj Milan je vladao tačno 20 godina. Dosta je putovao i družio se sa viđenim ljudima po čitavom kontinentu. Bio je poštovan kako od vladarskih glava i plemstva, tako i od običnog naroda. Imao je istančan osećaj za umetnost, naročito za slikarstvo. Bio je jedini evropski vladar koji je u to vreme imao sluha za impresionističko slikarstvo
Knez Milan, a potonji kraj, u Nišu je pronašao "svoj grad"
Novi feljton Dejana Stojiljkovića na Velikim pričama baca svetlo na jednu od kontroverznijih ličnosti srpske istorije
Ovaj sporazum ostao je tek nagovještaj mogućnosti zajedničkog rada srpsko-hrvatskih građanskih i političkih elita, vječna fiksacija Franje Tuđmana i trajni izvor straha i frustracije kod bosanskohercegovačkih Bošnjaka
Uz nekoliko izuzetaka, muzeji sebe percipiraju isključivo kao čuvare, gotovo kao vlasnike svojih kolekcija. Sa ovim stanjem duha, posetioci su smetnja. Tekuća izložba Istorijskog muzeja samo je jedan posebno tragičan primer svih disfunkcija i promašaja prisutnih u državnim muzejima u Srbiji
Danas, srećom, nema nasilja koliko je bilo na počecima političkog delovanja u Srbiji u 19. veku. Ali nasilje i danas jeste tema kampanje. A (zlo)upotreba javnih preduzeća, "sigurni glasovi" – ima li razlike između "ćorave kutije" i "bugarskog voza" – neprincipijelne koalicije, svega toga bilo je još od prvih srpskih izbora...
"Mnogi Britanci i Amerikanci nisu mogli da predvide invaziju na Ukrajinu, ali ja jesam, jer sam imao iskustvo sa Ukrajinom i Putinom"
Tema koja se po tko zna koji put otvara s recentnom idejom da se dubrovački aerodrom u Čilipima nazove po njemu, što je također bio jedan od prijedloga naziva fantomskog i još uvijek nezapočetog aerodroma u Trebinju
Na kraju krajeva, razlog srpske krize ne nalazi se u strahu od ponovnog regionalnog rata, već u raspršenim snovima o nekoj lepšoj budućnosti. Priča o Jugoslaviji, u zavisnosti od potreba naratora, može poslužiti kao priča o uspehu, ali i kao priča o upozorenju.