Rat je izazvalo opšte pravo glasa
Kako je jedan zagrebački satanista prorekao zlo koje će se desiti?
Kako je jedan zagrebački satanista prorekao zlo koje će se desiti?
Srpski antikomunisti – kojih je kako vreme odmiče sve više – tvrde da je Srbija godine 1944. pala u „komunističko ropstvo”. Naravno: ni kriva ni dužna

U Hrvatskoj nije moguće – bar ne nekažnjeno – pisati natprosečno, nemalograđanski, kritički, provokativno, remetilački, što je u srpskoj književnosti ipak moguće, mada nije baš najudobnije
Sioranov "Kratak pregled raspadanja" majstorski je bio preveo Milovan Danojlić, veliki pesnik, još veći esejista, koji se pod starost iz čista mira sunovratio na samo dno srpske normalnosti i završio u SANU
Gledam finale raspadanja jednog društva koje je svoje najbolje sinove ili ubijalo ili proterivalo ili ignorisalo, a čija crkva osuđuje one koji zastupaju upravo crkvena učenja
Nisam stekao utisak da se tih stotinak hiljada ljudi na Rankovićevoj sahrani obradovalo njegovoj smrti. Pre je to izgledalo kao da su uvereni da je uradio pravu stvar time što je umro

Veliki serijal o dvanaestomartovskom atentatu, državi i budućnosti koju Srbija nije dočekala...
Verni srpski narod na okupu ne drži strah božiji, nego strah od dežurnog đakona

Poslednji nastavak feljtona iz knjige Svetislava Basare “Đinđić: Memoari s onu stranu groba (transkript)”

Novi nastavak feljtona iz knjige Svetislava Basare “Đinđić: Memoari s onu stranu groba (transkript)”
Nije mi bilo druge nego da javno obznanim da prekidam sve lične, duhovne i simbolične veze sa CEO-om i UO-om SPC i da više neću koristiti usluge SPC – uključujući i pogrebne

Treći deo ekskluzivnog feljtona "Memoari (mrtvog) Zorana Đinđića", na osnovu nove knjige Svetislava Basare
Drugi deo feljtona: Neuspeli atentati, Limes, poslednji govor u Banjaluci, smotra ubica, odlazak na pregovore sa Legijom…
Ne znam kakav je bronzani Pavle ostavio utisak na druge – ako je iko to i zagledao malo pažljivije – na mene je ostavio utisak nepopravljive beznadežnosti
Lebović fikcionalizuje, ali ne laže, za razliku od Medakovića koji falsifikuje faktualno
Nad tim prekinutim/propalim Karleušinim koncertima građanska niža srednja klasa danima seiri i to smatra značajnom etapom na putu urušavanja režima

I ja sam se povremeno nešto slično pitao – ali ne šta je to Kovaču trebalo – nego kako mu je to uspelo
Problem srpskog društva jeste to što u Srbiji retko ko ima lično životno iskustvo. Uvek je to neko (nečije) spoljašnje iskustvo. Ili je to iskustvo "dede", koji uopšte ne mora biti stvarna ličnost, ili iskustvo "tradicije"