Bez obzira na burnu povijest i pogranično iskustvo mnogih dijelova nekadašnje Jugoslavije, posebno onih na najdugotrajnijoj, ali i osmansko-mletačko-habsburškim ratovima, formiranoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Popovo polje zauzima povlašteni položaj kao mitsko mjesto o kojem se premalo zna, a koje je jednako lijepo, koliko prepuno legendi i zločina.
Taj prozor Hercegovine u svijet, tj. na Jadran, posebno jer u neku ruku i Neum možemo smatrati njegovom ekstenzijom, kao mjesto ne samo morske linije razgraničenja između Mletačke republike i Dubrovačke republike, nego i kao pomorski dio Hutova, velike kapetanije i kule u njegovom neposrednom zaleđu trajno je obilježen granicom, ratovima i Trebišnjicom. Ponornicom koja veličanstveni finale ima upravo u Trebinju. Kao mjesto prvog ratnog sukoba na teritoriju Bosne i Hercegovine, što se odvilo u Ravnom početkom listopada 1991. i kasnije prve linije dubrovačkog bojišta, Popovo polje, koje ugrubo možemo promatrati kao kraj između Hutova u zaleđu Neuma i Trebinja, i danas je ispresijecano međuentitetskom linijom, pri čemu je mjesto Ivanica, neposredno uz granicu, iz kojeg se vidi more i sa spektakularnim pogledom na Cavtat, pripalo općini Ravno, odnosno Federaciji Bosne i Hercegovine iz razloga što je Hrvatska zahtijevala u Daytonu da se u zaleđu Dubrovnika fizički odvoji od Republike Srpske.
Toj istoj općini Ravno pripada i Orahov Do, rodno mjesto Nikole Boškovića, oca Ruđera Boškovića, inače mjesto u kojem kroz kompletno 20. stoljeće i sve do danas žive pretežno Hrvati, između 90% i 95% njih, uz par postotaka Srba.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
