Taj čudesni svet polovnih delova
Kao i u životu, kao i u ovoj zemlji, najgore prođu oni pošteni
Kao i u životu, kao i u ovoj zemlji, najgore prođu oni pošteni

Velike priče ove nedelje: Urednički vodič kroz naše najbolje tekstove
Na današnji dan 1972. Bobi Fišer i Boris Spaski prvi put su ukrstili figure u borbi za svetsku titulu. Ali, onaj susret 20 godina kasnije, u tada ratnoj SR Jugoslaviji, bio je mnogo luđi...

Nedeljnik i Velike priče, uz pomoć više od 200 pozvanih stručnjaka, pokreću izbor za 100 najboljih romana napisanih na srpsko-hrvatskom govornom području (i u njegovoj neposrednoj blizini), svesni svih dilema koje takva „top-lista“ može da donese, i duboko ubeđeni da će doneti mnogo toga dobrog. Ovo je samo prvo poglavlje…
“Dvadeset i pet mi je godina. Čehoslovakinja sam...”
U nekim drugim zemljama tokom toplotnog talasa apeluju na izbegavanje sunca, putovanja i masovnih okupljanja. Kod nas na sve to veselo pozivaju

Urednički vodič kroz naše najbolje i najznačajnije tekstove

Ili, kako smo kupili „miniku“

Neće te ubediti da je sport ikada bio bolji, značajniji, veseliji, nego kada je njime upravljala Baba Vanga
Kako smo pali na emocije veštačke inteligencije

Urednički vodič kroz tekstove ove nedelje
To što su uništili prugu, dok se kunu da je grade, to je slika i prilika ove bezočne vlasti koja mrzi svoj narod, kao što mrzi vozove
Da li su među onih pet nepokolebljivih zemalja koje drže do morala i integriteta takmičenja Srbija, Hrvatska ili Crna Gora? Heh, naravno da nisu...
Pre tačno 40 godina dogodio se trenutak koji je promenio čovečanstvo i srušio Gvozdenu zavesu. Kako je SSSR pokušao da zataška ono što se dogodilo? Kako je Jugoslavija dočekala radioaktivni talas? Kako se odustalo od plana da SFRJ dobije 23 centrale?
Može li se o najvećoj zvezdi ranog 21. veka govoriti bez svega onoga što nije muzika?
Ne postoji ni najmanji nebranjeni ugao, ni poslednji paučinom premreženi kutak do kojeg nisu stigle pandže propagande
Da li je jedini način da sve ovo preživimo – ušuškavanje u prošlost, iluzije i bajke?
Italija je tada bila mrska zemlja koja otima ono što je naše (Trst). Uostalom, Italijani su "naše" proterivali i maltretirali decenijama unatrag, i nikada im nećemo zaboraviti i nikada im nećemo oprostiti. Svega nekoliko godina kasnije, Trst je ponovo "postajao naš", ali na druge načine