Igor Mandić, gastronaut: “Remek-jela” iz njegove kužine
Osnove opće mandićevštine u prilici 85. obljetnice rođenja Igora Mandića (3)
Veliki kuharski prijelazni rok
Kao što svi klubovi na svijetu nisu u rangu Reala ili Manchester Cityja, jer postoje i oni poput Voždovca ili Rudeša, tako ni svi ugostiteljski objekti nisu u rangu fine dining restorana, jer postoje i skromne kiosk-pečenjare
Kako je Paqito otkrio vatru
"Paqitov put" se nastavlja u Zagrebu, ovog puta Pavle Branković je posetio "Bekal", restoran gde se hrana priprema bez struje
“Nisam se mogla sjetiti datuma venčanja, sjetila sam se samo sarme”: Priče o hrani Slavenke Drakulić
Nisam se mogla sjetiti ni njihove odjeće ni njihove žurbe, ni skromne ceremonije. Samo pamtim dam smo došli kući, da je sarma bila topla i da smo je svo četvoro jeli s guštom. Jer najfinija je sarma koju ti napravi prijateljica kao vjenčani poklon
Skoplje ima… pečenje o kojem priča ceo Balkan
Pogledajte novu epizodu najboljeg srpskog gastronomskog podcasta "Paqitov put"
Tijesto se ne smije prehladiti: Priče o hrani Slavenke Drakulić
Uopće ne volim kolače a prema štrudli imam poseban odnos, gotovo da osjećam strahopoštovanje. Naime jedina dobra štrudla za mene je ona koju radi moja mama
Što je kroasan u usporedbi s kruhom: Priče o hrani Slavenke Drakulić
Crni je, za razliku od danas, bio jeftiniji i jeo ga je radni narod. Bijeli je bio skuplji pa valjda i finiji, i jeli su ga oni koji su držali do statusa. Da, kruh je bio statusni simbol, baš kao i danas
“Došli smo čak iz Beograda…”: Paqito na Zemunskoj pijaci
U prvom "gastrotomu" dvodelne posete Zemunskoj pijaci, Paqito je klopao u "Pretopu"... Saznajte šta je to koncept "Bred švajn šampanj"
Pohane tikvice i kako mi je užitak kuhanja postao jasan: Priče o hrani Slavenke Drakulić
Tikvice nemaju ukusa i ja ih pirjam (vraga ih pirjam, dinstam ih) sa patlidžanom koji jelu daje jaki, malo gorkast ukus, uz dodatak paradajza, to je neka moja varijanta francuskog ratatouillea. I dok sam ih opipavala, odjednom sam se sjetila jednog ljetnog dana prije desetak godina
Nije se moglo imati i banane i socijalizam: Priče o hrani Slavenke Drakulić
Poslije su banane došle i u Jugoslaviju. Ako se dobro sjećam, bilo je to negdje sredinom šezdesetih. Samo što su to bile neke posve druge banane, puno veće i manje slatke. Tek mi je nedavno jedan prijatelj Talijan, kad sam mu ispričala ovu priču, rekao da su tada banane u Italiju stizale iz Somalije koja je još bila pod talijanskom upravom. I rekao mi je da su zaista bile posve drugačije od južnoameričkih koje su stigle kasnije
O mirisu frigane ribe: Priče o hrani Slavenke Drakulić
Cijelo sam djetinjstvo živjela u gradovima na moru – u Senju, Zadru, Splitu i Rijeci. Riba na jelovniku u mojoj obitelji označavala je svakodnevicu, a meso – svečanost, osim za mene. Gdje god mi zamiriše riba, tu se osjetim kod kuće pa makar to bio i potpuno strani grad. Žudnja za poznatim mirisima i okusima žudnja je za domom
Kako sam prestala da brinem i zavolela doručak
Nasuprot onima koji doručkuju kafu i cigarete, ja volim da se fino i ceremonijalno naslažem, jer, kako rekoše naši stari – doručak je najvažniji obrok
Šta je “fine dining” u Srbiji? Paqito je posetio Salon 1905 da nam to ispriča
Druga epizoda gastro serijala "Paqitov put" vodi nas u zgradu Geozavoda, gde se nalazi restoran "Salon 1905", prvo pravo "fine dining" mesto u Srbiji
Ćevapi nisu glavno jelo, ćevapi su meze
Velika je istorijska misterija kada su ćevapčići postali ćevapi i šta se desilo u međuvremenu. Ćevapčići, po nepisanom pravilu, moraju da budu mali, ko pola prsta. Konzumacija ćevapčića je takođe ritual, i kao svaki ritual ima svoju filozofiju
Paqito me je vodio da jedemo po Beogradu
Čovek koji je svojim food influencingom u prethodnih godinu dana počeo da čeprka po beogradskim tajnama, dobro čuvanim i od njegovih građana, prošetao je sa mnom jednom od bezbroj mogućih transverzala koje spajaju sve ono što Beograd jeste
