Kako je bilo odrasti u Jugoslaviji

„Odrasla sam u komunizmu i zapravo mi ništa nije nedostajalo”, rekla je Melanija Tramp u intervjuu za Fox & Friends, i šokirala Ameriku dok njen suprug vodi rat protiv komunista u njihovim redovima. Prva dama SAD, koja je detinjstvo provela u tadašnjoj jugoslovenskoj Sloveniji, dodala je da joj je porodica omogućila veoma lep život, iako nije imala slobode kakvu danas poznaje u SAD. 

Ovo je tekst u serijalu profesora Dejana Jovića„Uvod u Jugoslaviju„, koji upravo govori o tome kakva je bila tadašnja zemlja… Sve nastavke pročitajte OVDE.

***

U danas popularnom – i dominantnom – političkom diskursu rijetko tko govori o Jugoslaviji kao demokratskoj zemlji. Upravo suprotno, ponekad se o njoj govori kao o totalitarnoj diktaturi. Jesu li ti pojmovi korisni za opis karaktera te države?

Hrvatski politički narativ ističe da je od početka do kraja ona bila demokratski deficitarna zemlja. Naglašava se naročito period Aleksandrove (rojalističke) diktature, uvedene 6. januara 1929., ali i kasnije razdoblje socijalističke Jugoslavije. U srpskom se diskursu, također, o Titovoj Jugoslaviji govori riječima kritike koju su pripadnici srpske kritičke inteligencije upućivali Titovini. Dobrica Ćosić u svojim knjigama označava „srpsko pitanje kao demokratsko pitanje“, smatrajući da je zbog Titove diktature ono ostalo otvorenim sve do njenog samog kraja. Autori koji akademski objašnjavaju razloge raspada Jugoslavije najčešće ističu da je nedostatak demokracije jedan od njih.

Paradoks je, kojem ćemo se vratiti na kraju ovog članka, da se Jugoslavija raspala kad je uvedena demokracija, dok se održavala kao autoritarna država. Možda je jedino i mogla postojati pod uvjetom da nije demokracija. Višenacionalne države često imaju poteškoće da usklade temeljne principe demokracije (kao što su većinsko odlučivanje, ljudska prava, sloboda govora) s potrebom za autonomijom koju ističu manjine i male zajednice. Od početka svog postojanja pa do svoga kraja, Jugoslavija se suočavala s tim izazovom.

Nakon što je Evropski parlament prihvatio u aprilu 2009. formulaciju o „dva totalitarna režima“ iz evropske prošlosti – nacističkom (fašističkom) i komunističkom, te ih izjednačio tražeći da se oba odbace i osude – partije koje su predložile tu rezoluciju, konzervativne, liberalne i zelene, stalno podsjećaju na nju, te su stoga predložile zemljama-članicama EU da u svoje kalendare komemoracija i obilježavanja uvrste Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima – staljinizma i nacizma.

Premda je i u rezoluciji i u nazivu tog dana sjećanja istaknut staljinizam, a ne i drugi oblici socijalizma ili komunizma, političke snage desnice u postsocijalističkim zemljama interpretiraju njen „duh“ tako da se on odnosi i na sve druge oblike socijalizma. To bi značilo – i jugoslavenski – premda je on bio izrazito antinacistički a potom (od 1948.) i antistaljinistički. Jugoslavenski komunisti bili su prvi koji su se borili i protiv nacizma i protiv staljinizma, ali to se danas ne računa jer nije politički upotrebljivo za desnicu. 

O tome kako se namjerno prešućuje alternativni, antistaljinistički karakter jugoslavenskog socijalizma u svojim odličnim knjigama više puta je pisao Todor Kuljić. On smatra da je to nametanje krivice za tragičnu sudbinu Evrope u 20. stoljeću od strane njene desnice, koja traži neku vrstu ravnoteže i podijeljene odgovornosti za totalitarizme izjednačavajući nacizam sa staljinizmom, jedan od glavnih razloga trajnog slabljenja ljevice nakon 1989. godine. Sve dok se taj narativ ne promijeni, dok mu se ljevica ne suprotstavi, neće biti moguće destigmatizirati tu političku opciju, koja je i sama prihvatila (u većini zemalja nekadašnje Istočne Evrope) od desnice nametnutu „krivicu“.

Dvojica slovenačkih autora, Sergej Flere i Rudi Klanjšek polemizirali su svojedobno – najprije u časopisu Istorija XX. Veka (2020) s dvojicom hrvatskih autora (Josipom Mihaljevićem i Goranom Miljanom) o „totalitarnom karakteru Jugoslavije“, odbacujući njihove teze. Flere i Klanjšek su već 2014. objavili – u časopisu Communist and Post-Communist Studies – članak u kojem su osporili tvrdnju o totalitarnosti socijalističke Jugoslavije, na što su Mihaljević i Miljan reagirali svojim člankom šest godina kasnije. Flere i Klanjšek, koji su 2017. objavili i knjigu „Da li je Jugoslavija morala da umre?“ (Dan Graf, Beograd), smatraju da je već sama činjenica da je bila federacija dovoljan – i uvjerljiv – dokaz da Jugoslavija nije bila totalitarna.

U totalitarnim sistemima ne dopušta se nikakva podjela vlasti, nikakav pluralizam centara moći, dok je u Jugoslaviji, naročito s njenom intenzivnom (kon)federalizacijom već od 1945. a kasnije u periodu od 1967. pa do kraja njena postojanja, podjela vlasti bila takva da nema govora o totalitarizmu.