Najveći mit o Titovoj sahrani

Josip Broz Tito je preminuo 4. maja 1980. godine. Njegova sahraba je bila jedan od najvećih svetskih događaja koji pamte ovi prostor. Ipak, priča o dolasku Karterove majke govori i o tome kako istorija protokom vremena ume da "ispinuje" stvarnost

Černobilj, 26/04/1986, 01:23:58

Pre tačno 40 godina dogodio se trenutak koji je promenio čovečanstvo i srušio Gvozdenu zavesu. Kako je SSSR pokušao da zataška ono što se dogodilo? Kako je Jugoslavija dočekala radioaktivni talas? Kako se odustalo od plana da SFRJ dobije 23 centrale?

Istorijske lekcije Milana St. Protića: Kad religija postane politika

Interesantna je okolnost što su obe ekstremističke ideologije dvadesetog veka, i leva i desna, religiju videle kao opasnog rivala kog je trebalo ukinuti ili pacifikovati. Iskoreniti ili obesmisliti, svejedno. U neutralnom, istoriografskom, shvatanju, sam Hristos je bio revolucionar i reformator. Političko-religijski vođ. Prorok inspirisan Svevišnjim i njegovom rečju čiji je ekskluzivan tumač. Veoma je slično i sa Mojsijem i sa Muhamedom

Šta je to Krleža radio u NDH?

Od kada je u Drugom svetskom ratu formirana NDH - proglašena pre tačno 85 godina - mnogo toga se istraživalo i tumačilo, a jedna priča je ostala u domenu misterije. Šta je za to vreme radio Miroslav Krleža, kako se "vladao" i kakve je sve kontakte imao sa glavešinama NDH

Istraživanje o podršci NDH, hoćete prvo dobru ili lošu vijest?

Nalazi su dočekani kao hladan tuš: da sutra izbije Drugi svjetski rat, svaki četvrti mladi Hrvat (do 24 godine) stao bi uz bok NDH. Općenito, podrška ustaškoj državi narasla je s 11 posto na 17 posto. To su te finese, rad kolektivnog uma, koje su, malo-pomalo, dovele do skoka proendehazijski raspoloženih ispitanika

Istorijske lekcije Milana St. Protića: Kako je Iran izgubio slobodu

U dvadesetom veku se pokušavalo sa evropeizacijom i demokratizacijom, ali se svaki takav pokušaj ubrzo završio neuspehom. Razočarani katastrofalnim efektima vesternizacije i frustrirani uplivom stranih sila i kompanija, Iranci su se sve masovnije vraćali svom religioznom, šiitsko-islamskom, identitetu. Iako ni taj identitet nije bio izvoran, već naknadno usvojen