Narod “na revers” i iluzije iz doba Saveza komunista

Da je kao posvećeni miloševićevac visoko podigao steg "antibirokratske revolucije" – najgore "obojene revolucije" koja je snašla Srbiju i koja i dalje traje, Vučić je potvrdio na Skupštini u Kragujevcu kad se ponovo obrušio na "ovdašnju takozvanu elitu" koja je "imala privilegije još iz komunističkog šinjela a potom se preobukla u žuto-plavo evropsko odelo"

Kako je vladao Milo Britva

Đukanović nikad nije imao svoju ideologiju, nikad se nije zanosio. On je bio hladnokrvni biznismen u politici. Za njega je ideologija bila kao odijelo, uvijek je tražio novo, najskuplje

Protesti

Na liniji gde se spajaju ljudi i grad

Kako se nešto na njegovim ulicama zbije, grad se toga već seća i stariji ljudi kojih je pred Skupštinom mnogo, zapitkuju jedni druge kada je poslednji put bilo ovako. Kraj gomile ne vidim od sunca. Možda dok je zalazilo, tačno na pola neba između Starog dvora i Terazija, nije bio zlatni sat, ali je trenutak bio zlata vredan

“Narodni pokret” i “Narodni front”: “Sve sam ja ovo već video, i ove ljude i ovaj autobus”

Najavom novog "događanja naroda" (sad većeg nego ikad), kao odgovora na uspele i masovne opozicione skupove, Vučić ponovo dokazuje da je baklja "antibirokratske revolucije" sad kod njega, i da je i onda (poznih osamdesetih) i sad na delu borba protiv "ološ elite". Navodno otuđene od naroda. Za razliku od Miloševićevog vremena, ovo su ipak devedesete sa punim izlozima

Šta se promenilo u Crnoj Gori: Domino efekat Milovog pada

Đukanovićev poraz i formalno povlačenje izazvali su tektonske poremećaje i u drugom bloku, tradicionalnih partija opozicije, koji je politički život i egzistenciju obezbjeđivao kroz obračun sa ultimativnim neprijateljem – koji je predstavljan kao političko strašilo i uzrok svih problema građana