Tikvice nemaju ukusa i ja ih pirjam (vraga ih pirjam, dinstam ih) sa patlidžanom koji jelu daje jaki, malo gorkast ukus, uz dodatak paradajza, to je neka moja varijanta francuskog ratatouillea. I dok sam ih opipavala, odjednom sam se sjetila jednog ljetnog dana prije desetak godina
"Killers of the Flower Moon", novi film Martina Scorcesea, u apsurdnom je neskladu svoje istorijske teme i svoje smehotresno i banalno razvijene radnje
Poznata zadovoljstva, ista uvala i isti pogled sve su što im treba iznova i iznova. Jedno te isto nekad nije loše, posebno kad se uspostavi neki red
Polako sam izašao iz dvorane, prošetao se pored Crkve Sv. Vasilija Blaženog i preko Crvenog trga, lepo osvetljenog. Uzeo sam kuvano vino sa ukusom višnje i sa spokojnim mislima prošao pored Konzervatorijuma, pogledao divan spomenik Čajkovskom i odšetao do hotela
Ovaj se film savršeno uklapa u eru kad su mladi režiseri ritualno ubijali svoje očeve – iste one očeve koji će, eto, politički spektakularno uskrsnuti. Samo što u Perišićevom filmu taj otac koji mora biti dekapitiran nije otac
Utabane nositelje rokenrol žezla frustrira činjenica da je taj dobro uhodan put do slave sada praktički urušen do temelja. Glazbena industrija je izgubila svoju monolitnost i mehanizme koji su joj osiguravali jasnu putanju od anonimusa do zvijezde
Alenovi filmski likovi uglavnom izgovaraju misli koje on sledi i praktikuje u stvarnom životu. A on je u stvarnom životu, kao i na filmu, voleo ono što su obožavali Kami i Sartr – džez, dobar provod i lepe devojke
Pristavim kafu, zapalim jedan „moods“ bez filtera, i kad čujem one gudače, zažmurim i vratim se opet u tih šezdeset kvadrata u centru Beograda, negde u sredini bermudskog trougla čija su temena Mostarska petlja, Železnička stanica i „Beograđanka“
Ona glumica sa sličica iz Mint žvaka, iz leksikona pre Tomb Rajdera, ona glumica čije smo kosu i osmeh sve želele
Za deset, dvadeset godina, kada biblioteku od nekoliko tisuća knjiga budemo sa sobom nosili u ručnoj torbici, u minijaturnoj elektronskoj knjižici Kindlu, prošetat ćemo ovim istim bulevarom a ono malo preostalih knjiga bolje kvalitete prodavat će se negdje u dubini antikvarijata, poput rariteta
Da li su Nemci ovladali TV serijama i da li im je u tome, nakon "Dark" i "1899", odmogla Netflixova "Liebes Kind"?
Branko Miljković, vatra koja se ne gasi, misterija koja traje...
"Ja se gotovo ne sećam reklama iz tog vremena. One su bile sumorne kao i režim, kao i život. Ne postoji u mojoj svesti nijedna moja reklama, postoji samo jedno sivilo i štampe i svega ostalog", pričao je Momo
"Iznad Splita trebalo bi samo razapeti ogromni šareni šator, jer ovaj grad je najveći cirkus na svijetu." To je vjerojatno jedina Smojina rečenica na koju se podjednako ponose i desni i lijevi, i mudri i glupi, i djeca i starci
"The Woman in Me" naziv je memoara koji zvanično izlaze ove nedelje, iako već danima unazad online etrom odjekuju delići njene najdublje, verovatno mukotrpno sročene intime – tek toliko da gutamo red po red u nedokučivom nagonu
Nigel se obraća konkretno, direktno, sa osmehom, ne libeći se da podrži publiku i ako pljeska između stavova. Lepo nam objasni da se u Bahovo vreme uz muziku jelo i pilo i da smo se mi mnogo profinili u XX veku, pa ćutimo između stavova
Diplomatska karijera Ive Andrića započeta je februara 1920. godine kada je, po naređenju Njegovog kraljevskog visočanstva prestolonaslednika Aleksandra, premešten iz Ministarstva vera u Ministarstvo inostranih dela, kao vicekonzul treće klase
Akademska slikarka i spisateljica bila je gošća šeste epizode podcasta "Rosić i drugovi"
