Umetnost
Kultura

Moskovska jesen u bojama umetnosti

Polako sam izašao iz dvorane, prošetao se pored Crkve Sv. Vasilija Blaženog i preko Crvenog trga, lepo osvetljenog. Uzeo sam kuvano vino sa ukusom višnje i sa spokojnim mislima prošao pored Konzervatorijuma, pogledao divan spomenik Čajkovskom i odšetao do hotela

Umetnost Umetnost / Foto: Ljubiša Jovanović
nov 01 2023, 05:00

Podeli

Nedavno sagrađena velelepna koncertna dvorana Zarjađe u Moskvi, nedelja 30. oktobar. Na scenu prepune sale stupa Elizabeta Leonskaja uz pratnju Moskovskog gosudarstvenog simfonijskog orkestra i dirigenta Ivana Rudina. Prve note Šumanovog koncerta za klavir nas snažno bacaju u svet Konzervatorijuma Čajkovski pre više od 50 godina, kada su najveći ruski pedagozi odgajali čudesne generacije nadarenih muzičara, strastveno posvećenih klaviru, violini, violončelu. Miris patine velikih majstora, neprevaziđeni način fraziranja, vladanja instrumentom, razumevanja muzike bez premca, Leonskaja nam je prenela svakim svojim tonom. Energija je kuljala iz svakog pokreta pijanistkinje. Minuciozne fraze, pijana i strastveni talasi krešenda a zatim i fortea obasjavali su svaku Šumanovu notu. Nisam disao, upijao sam svaki sekund lepote, sa željom da ga sačuvam zauvek.

Orkestar je svirao solidno, ali samo solidno, nije uspevao da odgovori sa istom vrstom rubata i zvuka uopšte. Dirigent Rudin se zadovoljavao da bude u istom tempu sa solistom, bez dubljeg poniranja u muzičku materiju. Nakon malog orkestarskog predaha u vidu Listovih Prelida, na scenu se vratila Elizabeta Leonskaja da nam podari i svoju interpretaciju Grigovog koncerta.

Sa prvim tonovima Griga sve ograde su pale. Orkestar se u potpunosti probudio, počeo je da sarađuje sa solistom u transu, da proživljava svaki uzdah klavira i to je dovelo do erupcije prave, suštinske umetnosti. Elizabeta Leonskaja se uznela u najviše vrhove pijanizma, pokazujući po ko zna koji put da je jedan od poslednjih divova pijanizma i da apsolutno nijedna nova, sadašnja zvezda klavira nije i ne može biti ni blizu poimanju muzike na kojoj su odgajane najveće generacije muzičara sredinom XX veka. Prvi bis nam je doneo uzvišenog Mocarta u pijanu, plemenitog, jedva okrznutog klavirskim dirkama, da bismo za kraj čuli još jednom drugi stav Grigovog koncerta. Reč-dve i o publici: večeras je bila ona prava publika, puno starijih lica ljudi koji su i pre mnogo godina slušali Leonsku. Neki divni ljudi.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.

Velike price