U četvrtak 19. listopada, po gnjiloj južini malo prije sumraka, zrak nad Splitom proparale su moćne sirene svih domaćih brodova u luci. Na taj način aktivni brodovi tradicionalno pozdravljaju poznatog isluženog „kolegu” na posljednju plovidbu prema rezalištu, ali ovaj je put zaglušujuće tuljenje bilo nešto sasvim suprotno – znak veselja: uz obalu Matejuške, stare ribarske lučice, svečano je, napokon, otkriven spomenik Miljenku Smoji.
Brončana figura posjednuta na kamen dva je kišna dana i dvije noći provela prekrivena plavom nepromočivom folijom i omotana bijelim konopom kao da je, božemeprosti, neki mučenik podvrgnut „waterboardingu”, da bi onda konačno bio oslobođen u nazočnosti… Pa, da ne griješim dušu – oko 200 svjedoka, ne više. Među njima je (koliko sam mogao razaznati iz video-snimaka) otprilike polovica (standardno splitski) imala brojne estetske prigovore i zlurade komentare, dok je (opet standardno splitski) druga polovica hinila ushit i maksimalno oduševljenje.
Ne znam točno gdje bih potražio doslovan i potpun Smojin citat, ali dobro sam mu upamtio smisao: „iznad Splita trebalo bi samo razapeti ogromni šareni šator, jer ovaj grad je najveći cirkus na svijetu”. To je vjerojatno jedina Smojina rečenica na koju se podjednako ponose i desni i lijevi, i mudri i glupi, i djeca i starci, dokazujući tim ponosom ispravnost te (također standardno splitske) gorko duhovite definicije.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
