“Će nam dođu s Terminatora…”
Zašto AI nikad neće moći da bude prost kao Henri Kinaski, lud kao Raskoljnikov, tužan i čestit kao Ljuba Vrapče, prepreden i lukav kao Gospođa Ministarka i uporan kao Pera Pisar iz administrativnog...
Firčijev život je više od filma
EKV sa Milanom i Magi. Poslednja jugoslovensku žurka u Njujorku. Bacio je na ulicu Henrija Kisindžera. Spasao od ulice mnoge zemljake pobegle iz rata u SFRJ. Njegov izum je ujedinio bendove Springstina, Madone, Bouvija...
Takve pesme ne bi smele da postoje
U običnom životu, biće makar jedna strofa Đorđa Balaševića za svaku svečanost i makar jedna rečenica za svaku priliku
Odgledao sam S.V.E. filmove Vudija Alena
Svima nama koji pamtimo Tita, Nebojšu Đukelića, "Kino-oko" i bolje dane, Woody Allen mora da je nešto značio u životu
Istarske priče Slavenke Drakulić: Pogled koji boli
Kad se sada prisjećam tog trenutka, možda nisam trebala biti tako zatečena onim što se pružilo preda mnom. Trebala sam očekivati što se krije iza zida...
Žilnik, drugi put među nama
To što je FEST odlučio nagraditi Žilnika za životno djelo jeste jedna od boljih vijesti uopće u zadnje vrijeme, koja ujedno ukazuje da možda još uvijek nije sve do kraja izgubljeno. Ali to istovremeno ne znači njegovo pripuštanje u mainstream, a kamoli u vrh nacionalnog panteona. Pri čemu ovdje uopće nije važno to što sam Žilnik nije netko tko tome uopće teži i tko bi se u takvoj situaciji ugodno osjećao. Važno je samo to da društvo činjenicom da takve ljude drži negdje po strani, ako ih već ne može totalno prešutjeti, govori sve o društvu o kojem je riječ
Dragan Lukić, pesnik sa Pašinog brda
Nema baš mnogo stvari beogradskijih od pesama Dragana Lukića. Dragana Lukića, srdačnog i skromnog, retko ko će pomenuti, iako su njegove pesme suptilne ode modernosti života u metropoli koja to postaje, priče o tajnom životu tramvaja, solitera, bulevara, ali i škola
Moja mati, Mostarka
Tužan sam gledajući je nemoćnu a znajući da su njezine mršave, tanušne i lomljive ruke pokretale tkalačke strojeve u jednom velikom industrijskom postrojenju samo kako bih ja danas mogao biti gnjevan zbog nemoći da joj uzvratim za život koji mi je pružila
Da li je komedija ako ništa nije smešno?
"Živi i zdravi" je još jedan primer dobrog, pitkog i pametnog, mejnstrim/bioskopskog filma koji je i poprilično "jugoslovenski"
Šta je zapravo Beogradska filharmonija i zašto je toliko važna
Muzički život u Srbiji je započeo pre otprilike 100 godina. U svetu traje već vekovima! Zahvaljujući izuzetnom talentu, posvećenim pojedincima i fanatičnim radom, uspeli smo da se približimo velikim svetskim tokovima ogromnom brzinom. Muzičari ne mogu da nastave sami
I dalje u bloku, samo nosimo Amiri
Ko je Mike Amiri, čovek koji je od farmerki napravio statusni simbol, izgradio imperiju i obukao Travisa Kelcea u šljokice
Džej u “Mornaru”
Pravi oriđinal, i da je neko pitao ko je po meni istinski gradski lik, ko je pravi Beograđanin, uvek bih se setio njega i samo njega
Vapaj za muzičkom kulturom
Beograd ostaje kao jedini glavni grad u Evropi koji nikada nije izgradio koncertnu dvoranu, posebno ne dostojnu današnjih dostignuća na polju arhitekture, akustike, estetike gradnje
Kako su Sanremo i Italija oblikovali jugoslovensku kulturu
Italija je tada bila mrska zemlja koja otima ono što je naše (Trst). Uostalom, Italijani su "naše" proterivali i maltretirali decenijama unatrag, i nikada im nećemo zaboraviti i nikada im nećemo oprostiti. Svega nekoliko godina kasnije, Trst je ponovo "postajao naš", ali na druge načine
Sve što o Jadranu može da se prećuti jednim filmom
I sve što o Jadranu jednim filmom može da se objasni, uradio je Ivan Marinović u filmu "Živi i zdravi"
Kad je Amerika bila svet
Kako najnoviji Netfliksov dokumentarac "The Greatest Night in Pop" nije spasao planetu
La Sociedad de la Nieve: Jesmo li sposobni za empatiju
Intenzivna priča o tomu kako riješiti moralne, pravne i vjerske dileme pred jedinom opcijom za opstanak: jesti mrtve, tko će se time baviti i kako. U filmu i sami ste odjednom u olupini aviona s istim pitanjima, strahovima, ali i ogromnom, oslobađajućom empatijom
Kako je hodao Goran Petrović?
Hodao je kako je i pisao i govorio, strpljivo, korak po korak, sa idejom da će stići do cilja. To je ritam čovjeka koji je svjestan svega, i vječnosti i prolaznosti
