Zašto nas tragični događaji čine manje trpeljivim i tolerantnim?

Ubeđujući sebe da verujemo u neke od dogmatski prihvaćenih uverenja trošimo veliku količinu energije, a u dubini duše uglavnom smo svesni da to u šta verujemo nije tačno. Kada bismo priznali sebi ove teške istine, oslobodio bi se veliki deo energije koji bi nam tada stajao na raspolaganju da učinimo ono što je potrebno. A sada je potrebno da stojimo uz svoje bližnje

Sva pitanja koja danas postavljate sebi su normalna

"Jesam li otupeo", "Da li sam imun", "Zašto želim da se obračunam sa ubicom", "Ko je zakazao", sve su to misli s kojima se svako od nas suočava. Kako se suočiti s traumom i kako je prevazići, kako pomoći svojoj deci nakon masovne pucnjave i ubistava u "Ribnikaru"

Masovno ubistvo

Uvek mislimo da su to neka druga deca, neki drugi roditelji. A sada smo to mi

Deca bi izlazila, uplakana, neka su jedva hodala, roditelji bi im pritrčavali, grlili ih, hvatali za ruku i bežali odatle, sa tog mesta gde se desio taj strašan zločin, kao da beže od požara, kao da neće preživeti ako ijedan trenutak još tu provedu. Tek poneki bi dete držali duže u zagrljaju. Trebalo bi više da grlimo decu. Verujem da su to mnogi uradili posle ovoga