Datumi raznih obljetnica nerijetko se posve ritualno spominju. Nešto više od toga na djelu je tek kada doista postoji povijesna okomica, kada je neki minuli događaj i aktualno relevantan. Proteklih se je dana dogodila posve neobična koincidencija; dva su se javno interesantna nadnevka gotovo podudarila – Berlusconijeva smrt i godišnjica berlinskoga ustanka 1953. Ovdje je pretežito riječ o jednome aspektu za suvremenost bitnoga sadržaja koji ovi događaji zajedno pronose, ma koliko to paradoksalno moglo djelovati na prvi pogled.
Prije gotovo točno sedamdeset godina Bertolt Brecht je (pod indikativnim naslovom “Rješenje”) napisao nekoliko ljutitih redaka, koji, iz današnje vizure, u mnogome nadilaze sam povod, berlinski ustanak protiv istočnonjemačke vlasti: “Nakon ustanka 17. lipnja/Tajnik je društva spisatelja/Naložio da se na Staljinovoj aleji dijele letci/Na kojima se moglo pročitati da je puk/Proigrao povjerenje vlade/Te da ga može povratiti samo udvostručenim radom./Ne bi li onda ipak bilo jednostavnije/Da vlada raspusti puk/I izabere drugi?”
Taj je ustanak bio ne samo prvi u nizu raznolikih pokušaja prosvjeda protiv real-socijalističkih režima, nego je, dakako, izazvao veliku napetost u svježe podijeljenome Berlinu, usred podijeljene Evrope. Jer, ma koliko efikasna bila intervencija sovjetske armije (uz desetke ubijenih), bio je to jedan od događaja koji su ubrzo, prekriveni rasutim interpretacijskim teretom, postali simbolom.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
