Nije se moglo imati i banane i socijalizam: Priče o hrani Slavenke Drakulić

Poslije su banane došle i u Jugoslaviju. Ako se dobro sjećam, bilo je to negdje sredinom šezdesetih. Samo što su to bile neke posve druge banane, puno veće i manje slatke. Tek mi je nedavno jedan prijatelj Talijan, kad sam mu ispričala ovu priču, rekao da su tada banane u Italiju stizale iz Somalije koja je još bila pod talijanskom upravom. I rekao mi je da su zaista bile posve drugačije od južnoameričkih koje su stigle kasnije

Ozbiljan posao u zagrebačkoj Areni

Iza Aleksandre, jasno je, djeluje silno ozbiljan autorsko-produkcijsko-menadžerski tim (nije važno koliko velik ili mali, važna je samo totalna fokusiranost) koji će je cijediti dokle god ne stekne status estradne suhe drenovine. I onda još jednom, za cirka trideset godina, kad je se tek rijetki nostalgičari budu sjećali uz riječi, otprilike: „eh, tad je još bilo dobre muzike, a ne ovo danas"...

„One Piece“ i korektna politička korektnost

"One Piece" je redak primerak uspešno sprovedene demonstracije želja, htenja i "sveta" "generacije Z(ed)", koji donekle donosi i promoviše sva pomeranja ljudskih sloboda (koja "woke" koncept zagovara), a da pri tome to ne čini baveći se samo time ili baveći se time uopšte

Dilan Dog, noćna mora koja traje

Da li tih boljih dana ima za strip o Dilanu Dogu? To je velika misterija. Serijal je bukvalno resetovan, suva drenovina isceđena i novoj urednici ostaje veoma težak posao da stvari održi bar na kakvom-takvom nivou

Dečko koji ispunjava obećanja

Miša Radivojević je uistinu autentični predstavnik autorskog filma, onog koji od reditelja traži angažovanost i autonomnost, a od dela ozbiljniji odnos prema čoveku i društvenoj stvarnosti

Becks.

Prva ikona metroseksualizma

Zahvaljujući Beckhamu imamo dostojan uvid u to kako se poimanje muževnosti “pod reflektorima” promenilo od Mikelanđelovog Davida do, ovog, naševremenskog iz Londona

Kako se bira naš kandidat za Oskara: Čuvari formule u izgubljenoj zemlji

Bez ikakvog obrazloženja, Filmski centar Srbije je prošle nedelje saopštio da će film "Što se bore misli moje", režisera Milorada Milinkovića, biti kandidat za najprestižniju svetsku filmsku nagradu. To je, ne samo zbog vela tajnosti koji je sve pratio već i zbog tri druga prilično jaka kandidata – a koji su ignorisani – uzburkalo duhove na učmaloj kulturnoj sceni Srbije