
Veliki feljton: Dobrica Ćosić, "Moja istina o Titu"
Rekonstrukcija jednog vremena, raspada zemlje, jugoslovenstva i srpskog poraza
Podeli
Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović se na sajtu Velike priče dopisuju u novoj kolumni “Jesi li video ovo?”
Dragoljube moj dobri i pošteni,
Čitao si možda kako su se poslije Hamasovog napada sedmog oktobra stotine hiljada židovskih muškaraca vratili u Izrael. Diljem svijeta spavali su na aerodromima i gotovo se gurali u avione da što prije dođu ratovati. U mnoštvu patriota spremnih boriti se i poginuti za svoju zemlju upadljivo je, međutim, nedostajao jedan – tridesetdvogodišnji Yair Netanyahu. Sin premijera Benjamina Netanyahua, nepomirljivog neprijatelja Palestinaca, desničara koji je naumio gvozdenom pesnicom zdrobiti Pojas Gaze, ostao je daleko od zaglušujućih rafala iz strojnih pušaka i šištanja raketa koji razvaljuju tenkovske kupole i luđaka koji iz iskaču tunela i izvlače osigurače bombi vičući „Alahu ekber“. Dok njegovi vršnjaci na drugom kraju planeta krvavo ratuju, mladi Yair mirno upravlja svojim biznisom u sunčanoj Floridi.
Mnoge je Židove to ogorčilo. Kažu da je ponašanje premijerovog sina kukavno i sramotno. Mi ga ovdje vjerojatno ipak ne bismo tako oštro osuđivali jer nitko u Hrvatskoj devedesetih godina nije nalazio za neobično da unuci predsjednika Franje Tuđmana, Dejan i Siniša Košutić, ne ratuju za jedinu i vječnu Hrvatsku. Premda su obojica bili upravo sazreli da ih raznese minobacačka granata, u najboljim godinama da “svoje mlade živote polože na oltar domovine”, kako se na televiziji onih godina uzvišeno govorilo, stariji je Dejan imao važnija, financijska posla, osnivao je štedionice i banke, dok je mlađi Siniša s manjim uspjehom vozio automobilske utrke. Dobro, njihov je tata, bivši muž Franjine mezimice Nevenke, bio Srbin Stevan Košutić, a ne možeš opet, složit ćemo se, od Srba očekivati da ratuju za Hrvatsku. Ali ni drugi sinovi i unuci visokih hadezeovaca, kad su stasali za pušku, nisu pokazivali osobiti borbeni elan.
Poštovani, pročitali ste 1 besplatan članak.
Da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
Da li bi ovakva Srbija podržala pokušaj puča protiv Gorbačova avgusta 1991?
Ovaj se film savršeno uklapa u eru kad su mladi režiseri ritualno ubijali svoje očeve – iste one očeve koji će, eto, politički spektakularno uskrsnuti. Samo što u Perišićevom filmu taj otac koji mora biti dekapitiran nije otac
"Ne znam jesi li video to, neki klipan, sin Vučićevog kuma, juri kolima 200 na sat po centru Beograda i proziva policiju da mu ne smeju ništa"