Pero Kvesić u kući Slobodana Praljka

Ako postoji neka dekada na ovim našim prostorima koja je davno otplovila u mit, koji će pak sasvim izvjesno sve više jačati, a da je istovremeno tek parcijalno detaljno istražena, a generalno sintetički kroz historiografiju skoro nikako, to su osamdesete godine 20. stoljeća. I nema danas iole većeg grada na jugoslavenskim prostorima koji te svoje osamdesete ne mitologizira i oko raznih Facebook-grupa i tematskih večeri u određenim klubovima ili radijskim emisijama ne eksploatira do maksimuma. Dobro, u grupu ljudi koji to rade ne spadaju radikalni nacionalisti, ali oni i tako nisu tema ovog teksta, odnosno samo jedan takav, i to ključni lik jeste, budući da je namjera ovog teksta pisati o jednom nevjerovatnom filmu posvećenom jednoj nevjerovatnoj kući u Zagrebu.

Zašto baš u Zagrebu? Pa zato što je među svim tim gradovima i društvima koji mitologiziraju osamdesete, nekako glavni grad Hrvatske iskočio kao onaj na kojeg su te osamdesete ostavile možda i najveći trag, koji je postajao tim važniji, što je proces brisanja memorije na socijalistički modernistički Zagreb i uskrsnuće nekakve provincijalne kopije Beča bivao sve prisutniji, ne samo u ideološkom smislu nego čak i u fizičkom izgledu grada.

I na koncu, prije teksta o filmu Pere Kvesića, “Kuća na Kraljevcu”, koji je upravo imao zagrebačku premijeru i kreće u distribuciju, zanimljivost tih osamdesetih, koja je možda i uzrokovala nedostatak sintetičkih studija o cjelini tog doba, jeste u tome što su one istovremeno predstavljale eksploziju kreativnosti i oslobađanja prve generacije, u punom smislu riječi, urbanih Jugoslavena rođenih i formiranih u doba mira i prosperiteta, koja je pokazala koliko su ta zemlja i njeno društvo bili modernistički formirani i spremni da naprave taj posljednji korak prema zapadnom svijetu, ostajući dovoljno drukčijim od njega, u najboljem smislu. No, istovremeno su te osamdesete također bile i doba potpunog ekonomskog kolapsa socijalističke Jugoslavije, kraha njezine ideološke legitimacije i, iz današnje perspektive, tragikomičnih odluka o vožnji par-nepar i o nestašicama kave, kao i antibirokratske revolucije, uspona nacionalizama i sve primjetnijeg otklizavanja društva ka srednjovjekovnoj mitologiji i predmodernom stanju.