Rub svakog velikog carstva je zapušten. Područja su to u kojima se razvija graničarski mentalitet kojeg kreira čudna situacija u kojoj je pogled čovjekov uvijek uperen preko granice, tamo otkuda vreba opasnost, a kako bi, ne daj Bože potrebe, branio svijet čije je središte daleko iza njegovih leđa i do kojega mu pogled, sve da ga prema tamo i okrene, ne bi ni dobacio. Sve što znaš o svijetu iza svojih leđa jeste da ga valja zaštititi od vrijednosti prekograničnog svijeta. Malo što znaš o onome što braniš jer je tebi i tvojima namijenjena nesigurnost na kojoj ima počivati sigurnost vrijednosti u središtu carstva.
Do tebe viškovi ne dobacuju, svakom napretku je tvoje pogranično područje zadnja stanica i do tebe stigne tek odjek onoga što se zbiva. Znaš ipak da je ono tamo, preko granice, tuđi svijet, u pravilu nevjernički, s običajima barbarskim u odnosu na one carstva kojemu pripadaš.
Ono najbolje od svijeta kojeg braniš, bogatstvo materijalno i duhovno do tebe i ne dobacuje, ti si tu da ga braniš iako ga ni sam za svog vijeka nisi vidio a tuđinu ne smije pod nosom biti sjaj kojeg se želi domoći. Malo se od tebe može ukrasti i naučiti i prelijepa zemlja preko koje prelazi granica pusta je i sirotinjska. Nikome nije u interesu da prostire bogatstvo pred pohlepom barbara. I ceste su oko tebe zapuštene i neuredne, nitko nije lud da tuđinskoj vojsci prostire crven tepih pod konjska kopita i za marš njegove pješadije.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
