‘Cause they say 2000, zero, zero, party over, oops, out of time
So tonight I’m gonna party like it’s 1999
– Prince, 1999
Kada pričate sa raznorodnim pripadnicima zapadne civilizacije, a pod “zapadno” ovde zaista mislim na nešto zapadno od Alpa, često se čuje nekakav nostalgični sentiment ka desetoj deceniji dvadesetog veka – u narodu znanoj kao “devedesete”. Čudo jedno kako kod njih “devedesete” znače nešto potpuno drugo u odnosu na nas.
Naravno, ironičan sam. Uopšte nije čudo što smo mi kolektivno istraumirani tim terminom, uzevši u obzir da smo u toj zlosrećnoj deceniji proveli tek nekoliko godina bez belaja na regionalnom ili nacionalnom nivou. Kad Belgijancima kažete devedesete, oni se sete slavnih dana Cherry Moon kluba na magistrali između Genta i Antverpena, mesta gde je procvetao evropski haus talas, ili nekih hitića poput Whigfield – Saturday Night.
Kada to isto spomenete Holanđanima, oni mislima odlutaju u Roterdam davnih dana i hardcore tehno maniju, ili Ajaksov pohod na četvrtu evropsku titulu.
A ja? Čega se ja setim, a da nisu redovi za ‘leba i mleko, nestašice benzina, i sve ostale radosti koje su nam sankcije i ratovi doneli? Pa setim se sporta, naravno. I pre svega košarke.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se










