Goran Marković i Rajko Grlić, jedni od najvećih i najpoznatijih reditelja sa ovih prostora u rubrici “Jesi li snimio ovo” dopisuju se svakog ponedeljka na Velikim pričama.
***
Dragi Gorane,
Tvoja pisma sve češće imaju okus hrane u kojoj se slatko miješa s kiselim. Tugu brišeš smijehom, smijeh natapaš tugom. Tako pišeš i o bolnicama kao utočištu u kojima povremeno uživaš jer tu drugi brinu i donose odluke namjesto tebe.
Nije teško zamisliti starog Freuda kako u bademantilu, s kapucinerom u ruci, silazi u radnu sobu, otvara kompjuter i listajući portale dolazi do Velikih priča.
Tu zastaje na tvom pismu, i iz njega, bez obzira što ti o tome direktno ne govoriš, čita današnju političku situaciju u Srbiji i tvoju poziciju u njoj. Tako dolazi do zaključka da si umoran od svega što se događa oko tebe i da bi ti, da si njegov pacijent, savjetovao da barem nakratko promijeniš sredinu.
Nedavno si mi rekao da se Ljilja i ti za Novu godinu spremate u Trst, pa sam spojio to s Freudovom preporukom i shvatio da ne krećete iz želje za dobrim novogodišnjim provodom, već puno više iz čiste nužde.
Poštovani, da biste pročitali 3 besplatna teksta potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
