Ilustracija VP / Goran Marković / Ivan Posavec
Goran Marković i Rajko Grlić, pripadnici čuvene “Praške škole”, one koja je jugoslovensku kinematografiju uvela u moderno (važi i obrnuto), svakog ponedeljka dopisuju se na portalu Velike priče. I pišu o ljudima koji su uticali na njih, o filmovima, o Pragu, o Beogradu i Zagrebu, o Trstu i Los Anđelesu, o kulturi, o nama…
Moji snovi još nisu ušli u sferu noćnih mora, no kako su u Hrvatskoj pjevači, nogometni treneri i popovi uz široku potporu narodnih masa počeli na sav glas odlučivati tko u njoj smije a tko ne živjeti, i nisu tako daleko od toga
"San o snu": Odlomak iz neobjavljene knjige
Nekoliko godina kasnije ugledao sam Bogdana Diklića u Ilici u Zagrebu kako stoji pred izlogom nekog dućana...
Šta se desilo sa tim skoro stidljivim i obrazovanim momkom da se nađe u vrtlogu rata kao osoba koju optužuju za ratne zločine ni danas mi nije jasno. Ipak, na neki način se smatram odgovornim…
...ali dosta o ovim olovnim vremenima i žalu što u borbi protiv toga nismo učinili nešto više od filmova i knjiga
Ne verujem da ću doživeti mogućnost da o našim „olovnim vremenima“ snimim film, ali vredelo bi to pokušati. Zašto ne verujem? U mom slučaju se takođe radi o starosti
Ako mi novac i starost, kako je lijepo zlorabiti tu riječ, dozvole, pokušat ću snimiti još jedan – "romantično-akcijsku komediju za široke narodne mase"
Ma šta od ovoga ispalo, plus ili minus, to će za nas biti jako značajno
Pasta ala nona i druge priče iz slatkog plijena ovih prostora
Ova osoba stalno kupuje ljubav: novcem, ucenama, strahom, zatim raznim prenemaganjem, lažima, organizovanjem skupova podrške, raspirivanjem niskih strasti, podelama...
Sve je to nastalo iz muke, koja je vrlo slična tvojoj današnjoj muci režimom u kojem živiš i čija si žrtva
Nadam se da će Pionirski park i okolina jednoga dana, od smetlišta po kome tumaraju besprizornici, ponovo postati mesto na kome se besposleni penzioneri odmaraju
Ta je biblioteka, uz mamu i tatu, sestru i mene, bila peti član naše obitelji. Ona je s nama živjela i s nama starjela
Čim sam kročio nogom u kasarnu, pozvao me je na raport kapetan obezbeđenja Vuk Obradović, kasnije najmlađi general u JNA, pa lažni opozicioni vođa devedesetih...
Što to „intelektualce“ nagoni da postanu uslužna djelatnost vlasti?
Nadam se da će jednoga dana, kada pobedi sloboda, "Vostani Serbije" zameniti postojeću himnu, kičeroznu tvorevinu napisanu po narudžbini
Bježim, sve češće imam tu potrebu, u vrijeme gdje su stvari za mene bile puno nevinije, ili ih barem takve pamtim – u djetinjstvo
Najviše se sećam smrzavanja u ćeliji u kojoj sam proveo desetak sati
