Potezi vlasti, pre svega oni vezani za polje finansija i standarda građana, posledica su protesta, ali i istraživanja i fokus grupa, koje pokazuju rast nezadovoljstva
Srbija se opet danas nalazi pred pitanjem – kako izaći iz situacije u kojoj je značajan dio stanovništva isključen iz procesa političkog odlučivanja
Da je kao posvećeni miloševićevac visoko podigao steg "antibirokratske revolucije" – najgore "obojene revolucije" koja je snašla Srbiju i koja i dalje traje, Vučić je potvrdio na Skupštini u Kragujevcu kad se ponovo obrušio na "ovdašnju takozvanu elitu" koja je "imala privilegije još iz komunističkog šinjela a potom se preobukla u žuto-plavo evropsko odelo"
Vlast deluje najkrhkije u ovih deceniju i kusur. Subotnji protest po kiši pokazao je dosad retku sliku funkcionalne saradnje proevropske opozicije
Nezgodna je okolnost da politička okupljanja pod otvorenim nebom stranke organiziraju svaka za sebe, a nijedna zapravo nema ni znanja ni resurse, pa to redovito ispadne zbrkano, amaterski, mnogo se improvizira i griješi. Zar ne bi bilo sjajno da postoji agencija samo za takve događaje?
Izgleda da nikada neće biti stanovnika Srbije koji nije bio učesnik nekih demonstracija. I ma kako surovo zvučalo, to je dobro
Ako je nešto specifičnost srpske političke kulture, to je da je ovo zemlja u kojoj opozicija i vlast jednako organizuju protestne skupove. I u kojoj je prebrojavanje ljudi na mitingu postalo nacionalna disciplina
Potrebno je nekoliko hrabrih i državničkih odluka u oblasti jačanja vladavine prava, izgradnji demokratskih institucija i slobode medija koje ne bi bile samo usvojene već i implementirane
Najavom novog "događanja naroda" (sad većeg nego ikad), kao odgovora na uspele i masovne opozicione skupove, Vučić ponovo dokazuje da je baklja "antibirokratske revolucije" sad kod njega, i da je i onda (poznih osamdesetih) i sad na delu borba protiv "ološ elite". Navodno otuđene od naroda. Za razliku od Miloševićevog vremena, ovo su ipak devedesete sa punim izlozima
Ili zašto je ovog puta "izostavljen" Kačanik...
Zemlje koje tvrde da su sasvim različite od drugih jer su moralnije, jer su istorijske žrtve, ne mogu stvoriti savezništva a retko kada mogu ubediti druge da treba da se menjaju
Srbija je mala zemlja, ali u mnogim aspektima nepremostiva
Ovu rundu normalizacije pokrenuli su oni koji su izvukli najkraće od svih ratnih slamki u dvije zemlje – Hrvati u Srbiji i Srbi u Hrvatskoj. Možda baš zato ona ima šansu
Iskristalisala su se tri moguća scenarija za politiku proširenja EU i jedna alternativa
Na kraju krajeva, razlog srpske krize ne nalazi se u strahu od ponovnog regionalnog rata, već u raspršenim snovima o nekoj lepšoj budućnosti. Priča o Jugoslaviji, u zavisnosti od potreba naratora, može poslužiti kao priča o uspehu, ali i kao priča o upozorenju.
Na ovome području mnogo je neuspješnih političara/ki (s posve različitim uspjehom) prešlo u intelektualiziranje (znatno više no u drugim evropskim nacijama - SAD su nešto drukčiji slučaj), a dakako, važi i obrat
Da li je moguća normalizacija odnosa između političkih neistomišljenika u Srbiji? Ili, da parafraziramo čuvenu izjavu patrijarha Pavla, budimo ljudi iako smo u pogledu svojih političkih uverenja levi, desni, ovakvi i onakvi
"Nemam želje da raspravljam ni o prošlosti, ni o istoriji. Zanima me samo budućnost, jer ovde živim. Prošlost nije opcija", rekla je Zorana Mihajlović posle Vučićeve najave da pravi novu stranku. Da li je onda to njen novi slogan? Ili početak čišćenja lične političke prošlosti?
