
U Srbiji se nazire iznuđeni dvopartizam
Povodom još jedne Vučićeve najave o formiranju "pokreta za narod i državu"

Povodom još jedne Vučićeve najave o formiranju "pokreta za narod i državu"
Ni sad ne znamo, važi li još program "Srbija 2025." koji je na sličan način kao "Veliki skok" Vučić najavio 2019. godine

Oksfordski rečnik proglasio je "riz" (rizz) za reč godine, naglašavajući popularnost tog termina koji koristi generacija Z (zed) da opiše nečiju sposobnost da privuče ili zavede drugu osobu. Šta bi bilo kad bi se birala "fraza godine"? Možda bi naša "fraza godine" i u svetu i u Srbiji bila ista: "Biti na pravoj strani istorije". A to je varljiva stvar...
Branimir Nestorović je početkom 2020. kenselovan iz svih medija zbog užasnih prognoza oko koronavirusa, tri godine je bio heroj alternativnog tumačenja stvarnosti, a posle ovih izbora je ispunio svoj politički cilj - sada je jezičak na vagi koji će svi morati da pitaju
Šta su novo doneli izbori u Srbiji

Šta je to zajedničko za SPS, Vulinove socijaliste, Ljajićeve socijaldemokrate, brojne naslednike nekadašnje Demokratske stranke ili današnji Zeleno-levi front, odnosno političke aktere koji sebe vide na levom centru? Odgovor je jasan – ništa

Danas, srećom, nema nasilja koliko je bilo na počecima političkog delovanja u Srbiji u 19. veku. Ali nasilje i danas jeste tema kampanje. A (zlo)upotreba javnih preduzeća, "sigurni glasovi" – ima li razlike između "ćorave kutije" i "bugarskog voza" – neprincipijelne koalicije, svega toga bilo je još od prvih srpskih izbora...

AVNOJ se u stvarnosti pokazao žilavijim nego što njegovi satanizatori smatraju. Naravno, tu niko ne misli na obnavljanje jugoslovenske federacije, kakva je zamišljena u Jajcu 29. novembra 1943, ali to ne znači da neke druge avnojevske tekovine i dalje nisu u igri, i to čak kao najprihvatljivije

Inicijativa "ProGlas" do sada je dala solidne marketinške i mobilizatorske efekte, ali je pokazala još nešto: da je mnogo prirodnije, i shodno pretpolitičkom stanju ovog društva – bolje Srbiju politički razmeđiti preko mobilizatorskih spiskova podrške nego preko političkih partija i koalicija

Sloboda medija definisana je u čuvenoj knjizi Jirgena Habermansa „Javno mnjenje“, na kojoj je posle doktorat uradio Zoran Đinđić. Zašto je to važno? Zato što najveći moderni nemački filozof tu jednostavno definiše slobodu medija, koja je izgradila moderna građanska zapadna društva, a to su samo dve stvari – nezavisne redakcije i slobodan protok oglasa
Inovativna trezvenost i racionalizam zaista deluju kao aktivirano tajno oružje. Ovoga puta ne "Teslino", već "Pupinovo"

Uprkos napadnom stvaranju utiska da je vikend obračun u Banjskoj istopio percepciju izvesne prednosti u konstruktivnosti koju je Vučić ostvario nad Kurtijem, ne treba zaboraviti da Vučić nikada od 2012. nije govorio o povratku celog Kosova pod puni suverenitet Srbije, već je uvek tražio ili suštinsku autonomiju za Srbe ili razgraničenje. Samo dve opcije su trenutna utopija na Kosovu: prva je da Srbija zavlada celim Kosovom, a druga je da bilo kakvo nezavisno Kosovo (i bez Kurtija) bude građanska država

U poslednje vreme može se čuti, iz ponekog (značajnog) grada u Srbiji, kako bi opozicija, samo kada bi se organizovala u tom gradu počistila vlast na izborima, jer je lokalni odbor SNS-a u tom gradu, toliko u rasulu da čak ni lokalni naprednjaci "ne mogu da smisle" lokalno rukovodstvo. Ako ste na pomislili da je "baš taj grad" Niš, najverovatnije ste u pravu. Ali nije Niš jedini...

Nekada se stvarno stekne medijski utisak da je Kristofer Hil predsednik Srbije, a Aleksandar Vučić premijer. S time što Hil prekoračuje ovlašćenja ako ga gledate samo kao ambasadora strane države, ali ako ga gledate kao "predsednika" Srbije, kako pakosni kritičari Vučića s desnice vole da pecnu, stiče se utisak da se drži ovlašćenja. Da naglašava generalnu politiku Srbije, a da Vučić vodi izvršnu vlast

Priča o najvažnijem političkom pokretu u istoriji srpske države, o njegovim istaknutim članovima duge brade i njihovim dobrim i lošim odlukama dugih istorijskih repova

Regularnim putem, osloncem samo na papire koje ima svaki obični državljanin, čovjek može stupiti samo u čekaonicu. Da bi stupio u ordinaciju, i to odmah, a ne za nekoliko mjeseci ili godina, kad bude prekasno, treba mu nešto više. Dokument koji je više od toga

Ni Đilas ni Jeremić kao partijski lideri nisu ni u Skupštini, niti govore na ulici. Zamislite takvu situaciju devedesetih za Vuka Draškovića, Zorana Đinđića i Vesnu Pešić. Ili zamislite naprednjački miting da je na stiropor umesto Tome Nikolića seo neki glumac koji ne voli "žute" i koji hoće bolju Srbiju
Da li bi ovakva Srbija podržala pokušaj puča protiv Gorbačova avgusta 1991?