U režimskoj medijskoj kampanji (kriznom pi-aru) zamene teza, izvlačenja iz konteksta, i sramnog etiketiranja čak je naznačeno da proteste u Novom Sadu "predvodi ortak ustaše Stjepana Mesića i čovek kome je Srebrenica genocid", misleći na Aleksandra Popova
Pojavio se taj momak koji je na glavu navukao kapuljaču sa maskom...
Ako ideš na ulicu jer moraš, svaka ćelija te na to zove, nemaš ti problem sa autoritetom – ali neka autoritet ima problem sa tobom
Odavno u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru vlada mišljenje da su intelektualni krugovi, među kojima i oni umjetnički, jednostavno preuzeli jednu komformističku poziciju i malo ko se upušta u direktne konflikte s vlašću
Nedavno je izgovorila gnevna, mlada osoba koja zna šta hoće i pre svega šta neće. Ko je na gubitku? Nemojte da tragate za tačnim odgovorom. Reći ću vam – definitivni odgovor je: mi!
Povijest najvećih prosvjeda u Hrvatskoj ukazuje da stvar nije bila vrijedna truda. Međutim...
Filmovi koji kristaliziraju epohu ne moraju biti najbolji filmovi na svijetu. Oni mogu biti kvrgavi, nesavršeni i jednostavni. Ali, ako zajašu na val javnog osjećanja onda postaju važni. Jedan takav nesavršeni, ali važni film iz Srbije gledao sam ovog jula u Puli na 70. pulskom filmskom festivalu
Ni Đilas ni Jeremić kao partijski lideri nisu ni u Skupštini, niti govore na ulici. Zamislite takvu situaciju devedesetih za Vuka Draškovića, Zorana Đinđića i Vesnu Pešić. Ili zamislite naprednjački miting da je na stiropor umesto Tome Nikolića seo neki glumac koji ne voli "žute" i koji hoće bolju Srbiju
Mnogo je kafanskih i kuloarskih spekulacija (naklapanja) zašto je Vučić odložio stvari, a odgovor je izgleda vrlo prost
Tok i ishod građanskih protesta zavisiće od dešavanja i dinamike u okviru tri grupe glavnih aktera. Građani, opozicija i vlast imaju različite perspektive i interese i svi se talasaju između nade i brige
Gdje god su naša dva glupa naroda ratovala, Dragoljube, evo skoro trideset godina je pustoš. Koji put kilometrima nećeš vidjeti ni žive duše. Ni pobjednika ni pobijeđenih. Ničija sela noću ne svijetle. Kako su nas mogli tako strašno prevariti i kako, u stvari, mnoge još i danas varaju?
Ovakvo omasovljenje nije, dakako, specifičnost Srbije – pojavljuje se i ovih dana u raznim inačicama, od opetovanja izvorno-totalitarnih shema do postmodernih, light-totalitarnih populističkih igara
Sva velika društvena zla, čak i ona osrednja, ne nastaju u zabačenim selima koja su dušu dala da udome program za zaštitu svjedoka. Nastaju u gradovima, onima većima, a osobito u onome najvećemu
Potezi vlasti, pre svega oni vezani za polje finansija i standarda građana, posledica su protesta, ali i istraživanja i fokus grupa, koje pokazuju rast nezadovoljstva
Moj ključni problem, mada znam takvih beznadežnih likova bar još milion, jeste što sam u poslednjih 30 godina, što kao reporter raznoraznih osvedočenih izdajničkih medija, što kao osvešćeni građanin Republike Srbije, učestvovao isključivo na onim protestima gde se nisu dobijali sendviči, jogurt, bonžita i džeparac,
A sada je stari znanac na starom mestu
Da je kao posvećeni miloševićevac visoko podigao steg "antibirokratske revolucije" – najgore "obojene revolucije" koja je snašla Srbiju i koja i dalje traje, Vučić je potvrdio na Skupštini u Kragujevcu kad se ponovo obrušio na "ovdašnju takozvanu elitu" koja je "imala privilegije još iz komunističkog šinjela a potom se preobukla u žuto-plavo evropsko odelo"
Vlast deluje najkrhkije u ovih deceniju i kusur. Subotnji protest po kiši pokazao je dosad retku sliku funkcionalne saradnje proevropske opozicije
