Kraj iluzije moći

Ima nešto i van brojki. To je ono kada se pojavi generacijska šansa. Ovo što upravo posmatramo u Srbiji, i što će da se izučava u svetu narednih decenija...

Kako se Vučiću desio crni labud

Crni labud je metafora za nepredviđene događaje sa teškim posledicama. Gnevna javnost i opozicija će postaviti pitanje da li je ova tragedija baš "crni labud", nešto baš sasvim neočekivano, ako se pogleda anatomija i funkcionisanje sistema vlasti, njena investiciona logika, odnosno hronologija afera sa ljudskim žrtvama od "afere helikopter" pa naovamo

Malo morgen, na bis

Vučićeva vlast je revolucionarnog karaktera, i izbore doživljava samo kao dirigovane, za pokriće legitimiteta. I za to postoji razrađeni algoritam. Sa gnušanjem se odbacuje i sama ideja o mogućnosti promene vlasti na izborima. Uprkos uveravanjima Vučića da će se priznati izborni poraz

Promena je pobeda

Srbija ne mora da se složi oko svega osim oko toga da vlast mora biti smenjiva. I ko će se raspasti posle izbora – lista koja nema lice, ili stranka koja ne postoji bez jednog lica?

Za koga će da glasa Gedža?

Vučić je hteo da potencira stari mit o Šumadincu (u podtekstu mit o Srbijancu – Gedži) koji je uz njega i za njega, pa je za te potrebe ponovo aktivirao Tomislava Nikolića koji je još jednom ostavio utisak (kao i uvek kad ga Vučić izvuče iz naftalina) da je bio vedriji na sahrani Nelsona Mandele kojoj je prisustvovao u svojstvu predsednika Srbije

Takvo je vreme

Politika je veliki talas koji treba da zajašeš na vreme, ali i da znaš kad da siđeš s njega. Pošto što veći talas, to veći pad