Svet

Putinova najveća geopolitička greška je Nemačka

"Istočna politika" (Ostpolitik) Vilija Branta nije izdržala istorijsku probu. Posle 50 godina, uspona i padova, doživela je svoj definitivni krah u zoru 24. februara kada je Putinova armada napala Ukrajinu

Angela Merkel i Vladimir Putin, ilustracija VP / Foto Sergey Guneev / Sputnik / Profimedia
mar 15 2024, 05:00

Podeli

Poslednja špijunsko-diplomatska kriza između Rusije i Nemačke podsetila je zlokobno na “Kratki vek”. Moskva optužuje Berlin da priprema napad na Rusiju, dok nemačke obaveštajne službe ne isključuju mogućnost da na srednji rok Rusija ugrozi teritorijalni integritet pojedinih članica NATO-a. Saradnici ministra odbrane Borisa Pistorijusa pripremaju predlog kojim će biti pojednostavljena procedura za mobilizaciju i delimični povratak vojnog roka po švedskom modelu.

Reč je o programu koji predviđa testiranje psihofizičkih sposobnosti maturanata nakon kojeg bi samo 10 odsto odgovarajućih kandidata bilo pozvano da obuče uniformu. Brojni eksperti smatraju da je to preveliki procenat budući da bi to značilo da se svake godine regrutuje oko 40.000 osoba, a prema rečima samog Pistorijusa Nemačkoj ne treba više od tri-četiri hiljade novih vojnika godišnje.

Nemački kancelar Olaf Šolc i njegova prethodnica Angela Merkel u prethodne dve godine često su optuživani za “appeasement” sa Rusijom i za pogrešnu i popustljivu politiku prema Moskvi. Pravljene su često zlonamerne i banalne paralele sa britanskim predratnim premijerom Nevilom Čemberlenom i njegovom politikom prema Adolfu Hitleru. U suštini, od ujedinjenja Nemačke pre 150 i kusur godina Evropljani, počev od Francuza i Poljaka, a kasnije i Amerikanci, gledaju sa velikim strahom ili podozrenjem svako približavanje Berlina i Moskve. Potencijal sinergijske snage saradnje dva najveća kontinentalna naroda takav je da pretvara Nemačku u planetarnu supersilu a Rusiju legitimiše kao imperijalnu snagu.

Berlin je promenio svoju politiku prema Rusiji za gotovo 180 stepeni. Nemačka je u međuvremenu postala drugi najveći snabdevač i finansijer Ukrajine, odmah iza SAD, ali i dalje nosi žig sumnje da će, čim se ukaže prilika, skinuti prašinu sa “Ostpolitik” i vratiti se saradnji i jačanju veza sa Moskvom. Tvrd stav kancelara Šolca da ne isporuči Ukrajini rakete „taurus“ sa dometom do 500 kilometara uzima se kao primer ambivalentnosti njegove politike. Na sve prethodno rečeno kaleme se i toksični odnosi Šolca sa Janom Marselekom, ruskim špijunom koji je pobegao u Moskvu pre četiri godine.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.

Velike price