U kabinetu ukrajinskog šefa vojne obaveštajne službe Kirila Bodunova stoji mapa Ruske Federacije podeljene na nekoliko delova. Na njoj je Ukrajina sa proširenom teritorijom do desne obale Dona. Kalinjingrad je vraćen u sastav Nemačke i ponovo se zove Kenigzberg. Karelija i Murmansk su u Finskoj. Severni Kavkaz je ujedinjen sa zapadnom obalom Kaspijskog mora u novonastalu republiku Ičkeriju. Nova Ruska Federacija je ukleštena na preostalom evropskom delu Rusije do Urala. Između Urala i istočnog Sibira je nova država, po mogućstvu prozapadno nastrojena, a prostor od Krasnojarska do Primorske oblasti je deo proširene Kine. Kurilska ostrva, između Hokaida i Kamčatke, ponovo su deo japanske teritorije.
Nije samo Bodunov, harizmatična i najcenjenija figura u ukrajinskoj nomenklaturi, opsednut idejom o dezintegraciji Rusije. Poljska i pribaltičke republike su uz asistenciju skandinavskih država i pojedinih struktura iz Vašingtona organizovale čitavu galaksiju predstavnika nacionalnih manjina iz Ruske Federacije i ruskih disidenata u egzilu s ciljem da pripreme teren za buduću dezintegraciju Ruske Federacije. Okupljeni u organizaciji “Forum slobodnih naroda”, barjaktari rasparčavanja ruske imperije, ili kako je oni definišu “dekolonizacije”, kruže gradovima koji su se do pre 30 i kusur godina nalazili sa druge strane “Gvozdene zavese”, Prag, Varšava, Gdanjsk, a u planu su i etape u nekadašnje tri sovjetske republike na Baltičkom moru i u Skandinaviji.
Za razliku od, uslovno rečeno, Bodunovljeve mape, njihova podela Ruske Federacije je mnogo maštovitija, komplikovanija i zato još manje realna. Na karti koju je objavio “Forum slobodnih naroda” vidimo više od 40 različitih država koje bi trebalo da niknu iz pepela ruske imperije.
Poštovani, možete pročitati 3 besplatna teksta, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se