Goran Dragić
Sport

Čovjek koji je osjetio pobjeđivanje na vlastitoj koži

Najbolji učenik košarkaške škole, Goran Dragić

Goran Dragić Goran Dragić / Ilustracija Velike priče/Profimedia
jan 12 2024, 11:00

Podeli

Sve otkad je pred Novu godinu Goran Dragić objavio da završava svoju košarkašku karijeru, ja se u mislima vraćam dvadesetak godina unatrag kada sam ga, kao devetnaestogodišnjeg klinca, prvi put gledao na košarkaškom terenu. Goran je tada igrao za Slovan, klub koji je u to vrijeme prvi i zadnji put dogurao do finala državnog prvenstva i odlučujuće pete utakmice protiv veće i bogatije Olimpije. Uz Dragića, za Slovan su tada igrali i Saša Dončić, Lukin otac koji se pred kraj karijere uozbiljio i uspio unovčiti bar mrvicu svog raskošnog talenta, te Miha Zupan, možda i najbolji gluhi igrač svijeta svih vremena, ali mi smo u dvoranu na Kodeljevu, poznatiju po rukometu i panku, otišli da vidimo baš tog malog Dragića.

I već u prvoj četvrtini vidjeli smo ono što smo došli vidjeti. Goran Dragić svoj je prodor pod koš završio zakucavanjem i dvoranu ostavio bez daha jer se tako nešto u slovenskim dvoranama nije često viđalo. U njima se zakucavalo u kontranapadu (šesnaestogodišnji Marko Milić, na primjer, u toj istoj dvorani na Kodeljevu zakucavanjem je razbio tablu) i zakucavali su mnogo viši igrači od Dragića koji je, prema tadašnjim podacima, imao tek metar i osamdeset osam centimetara.

Ali naše je društvo košarkaških veterana nakon utakmice ipak zaključilo da taj mali Dragić neće dogurati daleko. Jeben je fizikalac koji nema dovoljno mekanu ruku i kojemu fali šmeka, glasio je naš „skauting report“.

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.

Velike price