U švedskom gradu Luleå, u borbi protiv sve veće usamljenosti svojih građana, gradske vlasti su pokrenule akciju Säg hej iliti Reci ’Zdravo’. Što zbog povijesne izolacije od ostatka svijeta, što zbog izrazito rijetke naseljenosti, što zbog nečeg trećeg, nepojmljivog ili neobjašnjivog, Šveđani nisu baš voljni neobavezno čavrljati sa neznancima kao na primjer Englezi ili Amerikanci koji su takozvani small talk usavršili do te mjere da ozbiljno razgovaraju još samo sa svojim psihoanalitičarima.
Za razliku od njih, Šveđani tu vrstu komunikacije preziru kao nepotrebnu i suvišnu pa često namjerno izbjegavaju poglede prolaznika na ulici odnosno održavaju primjerenu međusobnu razdaljinu kada stoje u redu ispred blagajne ili čekaju autobus na stanici. Na žalost osamdeset tisuća žitelja Luleå našli su se naučnici koji tvrde da takvo ponašanje Šveđana šteti njihovu zdravlju te ih pozvali da šetajući gradom krenu jedni druge pozdravljati.
Nama koji živimo nekoliko tisuća kilometara južnije teško je povjerovati da bi akcija Säg hej mogla riješiti probleme usamljenih Šveđana. Kao prvo, mi ovdje vrlo dobro znamo da naučnici ne rješavaju već stvaraju probleme, a kao drugo nam je prosto nemoguće zamisliti društvo čiji se problemi mogu riješiti izgovaranjem jedne jedine riječi nekoliko puta dnevno. Drugim riječima, ako takav problem postoji, on po nama ni ne zaslužuje da ga se naziva problemom i da se za nj traže rješenja.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
