Teško da ima bližeg datuma, koji izgleda tako daleko. Prošlo je tačno tri godine, a mnogima izgleda kao da se dogodilo “ko zna kad”. Ne može se definisati 30. avgust, jer to nije bila revolucija, čak ne možemo reći da je Milo pao baš tog dana. Na koljenima je bio 30. avgusta, a konačno je pao nakon predsjedničkih izbora.
Jedina riječ koja se može upotrijebiti i nalijepiti na 30. avgust je “promjena”. Ali nakon te riječi mora se dodati još nešto, “promjena, kakva-takva”. Ta svejednoća je simbol 30. avgusta. Potrebno je bilo svega tri godine da ljudi postanu ravnodušni.
U međuvremenu stvorio se jaz, veliki vakuum usisao je svu energiju koja je proključala tog dana. Velika očekivanja, možda bi to bio slogan 30. avgusta, ili još bolje “velika iznevjerena očekivanja”. Bio je to prvi signal amaterizma, jer je preveliki talas optimizma zapljusnuo Crnu Goru. Prevarili su se ljudi, misleći da postoji prekidač, pa će neko nakon 30. avgusta pritisnuti dugme, umjesto mraka, biće svjetlo. Izgleda da neće, izgleda da nije tako lako. DPS i Đukanović vladali su trideset godina, a sad se vidi da se promjene ne dešavaju preko noći, sad se vidi da je za promjene malo i tri godine.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
