Istorija

Kisindžer, Nikson i san o belom Božiću

Ili priča o (ne)naučenim lekcijama iz Vijetnama

Nikson i Kisindžer / AFP FILES / AFP / Profimedia
jan 28 2024, 05:00

Podeli

Pretposlednjeg dana aprila 1975, u Sajgon je stigao Božić. I to “beli”.

Nešto nakon podneva, voditelj američkog vojnog radija obavestio je svoje sunarodnike rasejane po južnovijetnamskoj prestonici da “temperatura u Sajgonu trenutno iznosi 105 stepeni Farenhajta”, “da će nastaviti da raste”, i da nakon njegovog kratkog obraćanja sledi pesma “I’m Dreaming of White Christmas”. Već sledećeg trenutka iz radio-aparata zakrčao je “sinatrovski” glas Binga Krozbija, i samo nekoliko uvodnih stihova koji govore o “sanjanju belog Božića” i “deci koja pokušavaju da čuju zvonca saonica u snegu” bilo je potrebno da svi oni kojima je pesma bila upućena prepoznaju poruku koja se iza njenih idiličnih zimskih prizora krila – severnovijetnamske trupe samo što nisu umarširale u Sajgon, što je značilo da je vreme za evakuaciju.

Nekoliko sati kasnije, ulice Sajgona bile su preplavljene pomahnitalim i preplašenim bujicama ljudi koji su očajnički pokušavali da se dokopaju neke od dvadesetak pozicija sa kojih su prenatrpani američki helikopteri poletali ka Južnom kineskom moru i brodovima za evakuaciju. Pomama je bila tolika da su agenti CIA i Stejt departmenta oružjem morali da brane zgradu američke ambasade u Sajgonu čiji je krov poslužio kao jedno od evakuacionih uzletišta.

Od desetina hiljada Vijetnamaca koji su pokušali da se ukrcaju u neki od brodova ili helikoptera, tokom devetnaestočasovne operacije “Frequent Wind” spaseno ih je svega 5.500, uz još oko 1.500 američkih novinara i diplomata. Ovom akcijom koja se smatra jednom od najuspešnijih helikopterskih evakuacionih operacija svih vremena (za rekordno kratko vreme je uz rekordno veliki broj helikoptera spaseno više od 7.000 duša, a mnogi od pilota tih 19 sati proveli su u neprekidnom prevoženju ljudi), preostali državljani savezničkih zemalja su se jednom zasvagda povukli iz Južnog Vijetnama i stavili konačnu tačku na svoje učešće u Vijetnamskom ratu.

Već narednog jutra, predsednik Južnog Vijetnama Duong Van Min, pročistivši grlo i progutavši knedlu, nadneo se nad mikrofon i kao u bunilu ispalio reči: “Ja, general Duong Van Min, apelujem na vojnike Republike Vijetnama da polože svoje oružje i da se predaju Oslobodilačkoj armiji.”

Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.

Velike price