“Dragi moj Dražo, jesi li vidio koliko je novih vjernika oko nas?”

Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović će se na sajtu Velike priče dopisivati u novoj kolumni “Jesi li video ovo?”

***

Dragi moj Dražo,

Čitajući u tvome posljednjem pismu kako je Aleksandar Vučić napokon, stidljivo i izokola priznao da je usred noći poslao bagere i maskirane nasilnike da ruše Savamalu, smjesta mi je došlo da je i u Hrvatskoj bilo nešto slično. Prije petnaestak godina nedaleko Splita, na ruševinama rimske Salone snimao se jedan američki film strave. Ništa specijalno što ljubitelji žanra dosad nisu vidjeli, poznata priča o djetetu u koje je ušao Đavo, ali katolički vjernici su se dosta uznemirili. I narod i svećenici, solinski župnik, splitski nadbiskup, novine i portali, svi zajedno su raspirili bezumnu paniku o sotonistima u našem malom mistu.

Pisao sam još onda u Slobodnoj Dalmaciji kako je to budalasto. Bez Đavla, upozorio sam, ne bi bilo Biblije. On igra u cijelom ovome komadu, sve od Knjige postanka na početku, gdje se pojavljuje kao zmija, do Otkrivenja na kraju, gdje izlazi iz mora kao Zvijer sa sedam glava i deset rogova. Đavo je veliki biblijski lik, treća najveća uloga u priči. Možda čak i druga, ima li se na umu da Isus dolazi tek na polovini.

Sveto je pismo, osim toga, prepuno užasa. Kraj svega drugoga što sadrži ovaj žanrovski nesvakidašnje raznovrstan književni naslov, kraj pripovijesti o nastanku zemlje, i junačkih epova o ratnicima koji su sami pobjeđivali čitave vojske, i mita o rađanju židovske nacije, i ćudorednih propisa, i kaznenih zakona, i ljubavne lirike, i psihodeličnih proročanstava o kraju svijeta i koječega drugog, Biblija je, možda izrazitije od svega drugog, upravo horor.