Ante Tomić i Dragoljub Draža Petrović će se na sajtu Velike priče dopisivati u novoj kolumni “Jesi li video ovo?”
Ovo je odgovor Ante Tomića na prethodni tekst Draže Petrovića.
***
Dragi moj Dragoljube,
Naravno da sam vidio Beograd na vodi. Ne znam, doduše, da su stanovi u njemu očajni. Vidio sam ga samo izvana. Kao i svi, zinuo sam od čuda pred novim grandioznim skylineom srpske metropole, balkanskom kopijom Dubaija. Zaprepastilo me nasilje kojim on zrači, gomila betona koja se bezobzirno zabila u tkivo grada. Prelazeći Brankov most prva mi je misao bila, začudit ću te možda, odlomak iz jedne talijanske knjige otprije petnaestak godina. Prevedena je sigurno i u Srbiji, u vas se uvijek sve brže prevodilo nego u Hrvatskoj: Roberto Saviano, “Gomorra”. Knjiga je napokon izašla u čitavom svijetu, po njoj je snimljen i film i serija. Autor ipak nije nešto uživao u slavi, obilazio književne festivale i slikao se s obožavateljicama za profilnu na Fejsu. Svojim se iscrpnim opisom djelovanja napuljske zločinačke organizacije tako zamjerio camoristima da je nekoliko godina živio u kasarni, dvadeset četiri sata pod zaštitom vojske.
Nemam sad knjigu uza se da bih ti mogao točno citirati, ali jasno se sjećam što je Saviano istaknuo kao najbolji posao organiziranog kriminala, unosniji od krijumčarenja droge i ljudi, prostitucije, pornografije, lažnih brendova, kocke, otmica i iznuda, na prva tri mjesta redom stoje: beton, beton i beton. Bageri su neusporedivo berićetniji od pištolja. Camoristima se ništa ne isplati kao građevinarstvo u sprezi s državnim ili lokalnim vlastima, prekrajanje urbanističkih planova, namještanje natječaja, isisavanje novca iz fondova za obnove naselja nakon poplava i potresa, bezbroj je podlih trikova.
Sjetio sam se toga lani u oktobru, kad sam dolazio na Sajam knjiga, kad mi se pogled otvorio na Beograd na vodi. Užasnije od rušenja Savamale, premještanja Željezničke stanice, onoga grotesknog spomenika na njezinom mjestu i svih drugih sramota koje su se tu dogodile, nešto je o čemu zasad samo naslućujemo. Vjerojatno ni u budućnosti nećemo saznati mnogo, pravi iznos zauvijek će ostati misterija, ali je nesumnjivo da se na tome mjestu ukrao nepregledni, nepojmljivi novac. Korupcija je morala biti monstruozna, veća od ijedne u našim krajevima. Milijarde, u kojoj god hoćeš valuti, anonimno su i tiho završile u mračnim offshore budžacima lupeža koji skromno rade na budućnosti Srbije. Hiljade je sitnih i krupnih činovnika, vukova i vučića, tu našlo krupni masni zalogaj.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
