“Ne budite tužni, nasmijite se”, ispala je u najdoslovnijem smislu oproštajna poruka Svena-Görana Erikssona svijetu, prije nego što je ikonski trener preminuo u 77. godini od raka gušterače. “Nadam se da ćete me pamtiti kao pozitivnog lika, koji je pokušavao napraviti sve što je mogao. Hvala na svemu trenerima, igračima, navijačima – bilo je fantastično. Čuvajte sebe i život, i živite ga. Zdravo!”
Sven nije bio najbolji trener u povijesti, a ni najtrofejniji, iako je lista titula i uspjeha do kojih je stigao kroz godine sasvim solidna. Ono što je Svena međutim definitivno izdvojilo iz liste uspješnih trenera upravo leži i u načinu na koji se oprostio od svijeta. Možemo razglabati o decentnosti ideje da je ovo razmjerno kratko vrijeme od inicijalne terminalne dijagnoze pa do samog kraja – a u njegovom se slučaju radilo o svega godinu dana – Sven odlučio pretvoriti u dokumentirani oproštaj, ogoljen do kraja.
Nekom to može djelovati upitno iz nekakve moralne perspektive, drugima čak i distopijski, poput epizode TV serije Black Mirror, ali ostaje činjenica da se Eriksson od svijeta oprostio prvenstveno kako je on želio, ali i upravo onako kako je i živio. Njegov život i rad koji ga je učinio poznatim bio je uvijek dijelom kontroverzna igra mačke i miša, koristi i tereta, u odnosu s tabloidima i prilagođavanjem života njima. Isto tako je to bila i karijera bazirana na inovaciji i držanju strane idejama koje je on smatrao ispravnima.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
