Kraj 19. stoljeća obilježila je Druga industrijska revolucija, a nju je omogućio ogroman napredak u transportu sirovina. Za početak željeznica je eliminirala zemljane ceste koje nisu bile teško prohodne za vrijeme kiša te je smanjila troškove i povećala kapacitet kopnenog prijevoza. Ostatak posla odradili parobrodovi koji su skratili vrijeme putovanja za dva ili tri puta, ali i koji su uvele redovite linije koje nisu toliko ovisile o vjetrovima i s kojima se efikasnije mogla planirati proizvodnja.
Jedan od prvih ljudi koji je imao flotu parabrodova na sjeveru Francuske i koji je prevozio robu preko kanala La Manche je bio otac Gabriela Hanota. To je mladom Gabrielu omogućilo da ne mora raditi kako bi se prehranio, nego je mogao studirati i baviti se poezijom, filozofijom i mačevanjem. Ali više od svih aristokratskih zabava, Hanot je volio nogomet kojem se potpuno posvetio. Na Olimpijskim igrama 1908. nije upisao niti minute, ali je bio je dio francuske reprezentacije i sudjelovao je na okupljanjima sve dok nije nastradao u avionskoj nesreći za vrijeme Prvog svjetskog rata. Ozljede nisu bile kobne, ali su bile dovoljno teške da prekinu njegovu nogometnu karijeru i usmjere ga u novinarstvo.
Hanotov život su obilježile tri ideje.
Prva je bila lobiranje za uvođenje profesionalne lige. Dugo vremena su nogometaši u Francuskoj bili amateri i plaćanje igrača je bilo strogo zabranjeno. Hanot je dolazio iz prilično bogate obitelji kojem naknada nije značila puno, ali je shvaćao s kakvim problemima se suočavaju suigrači s kojima je dijelio svlačionicu u reprezentaciji. Znao je da bi otvaranje novčanih tokova prema igračima omogućilo da se posvete nogometnim karijerama, a da bi samim time podigli razinu izvedbe i približili se onome što su imali Englezi kao glavni rivali. Hanot je godinama lobirao kod državnih vlasti i 1932. je napokon dobio dozvolu da klubovi nogometašima mogu isplaćivati naknade za igranje.
Druga je bila osnivanje Ballon d’Or. Hanot je imao viziju nagrade kojom će se odati počast najboljem europskom igraču, a za pomoć se obratio kolegama iz redakcija L’Équipea i Francea Footballa. Oni su osmislili koncept u kojem dopisnici glasuju za najbolje igrače i 1956. je dodijeljena prva Zlatna lopta.
Treća Hanotova ideja je vjerojatno bila najznačajnija za nogomet kakav danas poznajemo.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate ili probajte besplatno mesec dana.
Već imate nalog? Ulogujte se
