Kraj 19. stoljeća obilježila je Druga industrijska revolucija, a nju je omogućio ogroman napredak u transportu sirovina. Za početak željeznica je eliminirala zemljane ceste koje nisu bile teško prohodne za vrijeme kiša te je smanjila troškove i povećala kapacitet kopnenog prijevoza. Ostatak posla odradili parobrodovi koji su skratili vrijeme putovanja za dva ili tri puta, ali i koji su uvele redovite linije koje nisu toliko ovisile o vjetrovima i s kojima se efikasnije mogla planirati proizvodnja.
Jedan od prvih ljudi koji je imao flotu parabrodova na sjeveru Francuske i koji je prevozio robu preko kanala La Manche je bio otac Gabriela Hanota. To je mladom Gabrielu omogućilo da ne mora raditi kako bi se prehranio, nego je mogao studirati i baviti se poezijom, filozofijom i mačevanjem. Ali više od svih aristokratskih zabava, Hanot je volio nogomet kojem se potpuno posvetio. Na Olimpijskim igrama 1908. nije upisao niti minute, ali je bio je dio francuske reprezentacije i sudjelovao je na okupljanjima sve dok nije nastradao u avionskoj nesreći za vrijeme Prvog svjetskog rata. Ozljede nisu bile kobne, ali su bile dovoljno teške da prekinu njegovu nogometnu karijeru i usmjere ga u novinarstvo.
Hanotov život su obilježile tri ideje.
Prva je bila lobiranje za uvođenje profesionalne lige. Dugo vremena su nogometaši u Francuskoj bili amateri i plaćanje igrača je bilo strogo zabranjeno. Hanot je dolazio iz prilično bogate obitelji kojem naknada nije značila puno, ali je shvaćao s kakvim problemima se suočavaju suigrači s kojima je dijelio svlačionicu u reprezentaciji. Znao je da bi otvaranje novčanih tokova prema igračima omogućilo da se posvete nogometnim karijerama, a da bi samim time podigli razinu izvedbe i približili se onome što su imali Englezi kao glavni rivali. Hanot je godinama lobirao kod državnih vlasti i 1932. je napokon dobio dozvolu da klubovi nogometašima mogu isplaćivati naknade za igranje.
Druga je bila osnivanje Ballon d’Or. Hanot je imao viziju nagrade kojom će se odati počast najboljem europskom igraču, a za pomoć se obratio kolegama iz redakcija L’Équipea i Francea Footballa. Oni su osmislili koncept u kojem dopisnici glasuju za najbolje igrače i 1956. je dodijeljena prva Zlatna lopta.
Treća Hanotova ideja je vjerojatno bila najznačajnija za nogomet kakav danas poznajemo.
Poštovani, da biste pročitali 1 besplatan tekst potrebno je da se registrujete, a da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
