Rijetko kada se dogodi da viđenje svijeta pojedincu odredi jedan odvojeni događaj, neki sudbonosni mač u kamenu ili grom iz vedra neba.
Takve transformacije svijesti su element iz bajki, puno češće se uvjerenja kreiraju kao zbroj različitih sila koje polako djeluju jedna na drugu. Svijet vidimo kroz prizmu stotina iskustava koja smo prikupljali kroz život i koja ovise o tome gdje smo se rodili, kako smo živjeli i s kim smo se družili. Jednostavno, ljudi su društvena bića. Svaka životna odluka, ma koliko individualna bila, naslanja se na ono što je okruženje godinama neprimjetno graviralo u moralni kompas čiji kurs pratimo i čije je ishodište nemoguće precizno odrediti.
Ali opet, tu i tamo se dogodi prijelomni trenutak, izolirani događaj u kojem se vanjska sila nametne kao novi početak.
Ralf Rangnick je svoje prosvjetljenje, kako je to opisao u svom tekstu za Coaches Voice, doživio u veljači 1983. Tada je kao trener-igrač šestoligaške Viktorije Backnang igrao pripremnu utakmicu protiv Dinama iz Kijeva kojeg je vodio Valerij Lobanovski. I prije toga je Rangnick igrao utakmice protiv velikih klubova. Svako toliko bi u kupovima naletio na prvoligaše, a velike momčadi su često dolazile u Baden-Württemberg na visinske pripreme i Rangnick je u prijateljskim utakmicama imao priliku okušati se u duelima s najboljim veznjacima svijeta. Obično ih je gubio jer je razlika u klasi bila ogromna, ali s vremena na vrijeme bi dobio priliku podignuti glavu i potražiti rješenje s loptom. Bio je zadnji vezni i koliko god jaki suparnici bili, imao je trenutke kada je mogao povezati par dodavanja. Protiv Dinama to nije bilo moguće. Toliko nisu dopuštali Viktoriji da diše da se Rangnick nekoliko puta uhvatio da broji suparničke igrače jer je bio uvjeren da ih je 13 ili 14 na terenu.
Za Dinamo Kijev je to bila lagana prijateljska utakmica kojom je Lobanovski zamijenio trening. Vjerojatno su svi igrači zaboravili da su je uopće odigrali čim su se vratili u trening kamp u blizini Stuttgarta. Međutim, Ralf Rangnick je doživio iskustvo koje ga je promijenilo. Prvi put je zaigrao protiv momčadi koja sistemski ulazi u presing po izgubljenoj lopti i shvatio je koliko je to moćno oružje. Shvatio je da postoji drugačiji način za igrati nogomet, a susret protiv Dinama je bio intenzivna prijelomna točka koja mu je promijenila pogled na život.
Za Carla Ancelottija prijelomna točka je bila njegova vlastita odluka. Odnosno, ključne su bile posljedice koje je ta njegova odluka imala.
Poštovani, da biste nastavili sa čitanjem naših premium sadržaja, neophodno je da odaberete jedan od planova pretplate.
Već imate nalog? Ulogujte se
