Žilnik, drugi put među nama

To što je FEST odlučio nagraditi Žilnika za životno djelo jeste jedna od boljih vijesti uopće u zadnje vrijeme, koja ujedno ukazuje da možda još uvijek nije sve do kraja izgubljeno. Ali to istovremeno ne znači njegovo pripuštanje u mainstream, a kamoli u vrh nacionalnog panteona. Pri čemu ovdje uopće nije važno to što sam Žilnik nije netko tko tome uopće teži i tko bi se u takvoj situaciji ugodno osjećao. Važno je samo to da društvo činjenicom da takve ljude drži negdje po strani, ako ih već ne može totalno prešutjeti, govori sve o društvu o kojem je riječ

Kako su Sanremo i Italija oblikovali jugoslovensku kulturu

Italija je tada bila mrska zemlja koja otima ono što je naše (Trst). Uostalom, Italijani su "naše" proterivali i maltretirali decenijama unatrag, i nikada im nećemo zaboraviti i nikada im nećemo oprostiti. Svega nekoliko godina kasnije, Trst je ponovo "postajao naš", ali na druge načine

“Rade Sherbedgia”, tragedija genija na Balkanu

Moglo se samo čekati kad će u takvoj atmosferi jednog slobodoumnog, ničijeg Šerbedžiju, koji se zaista nikad nikome nije ulizivao, negdje otkazati, zabraniti, kad će mu patuljak sa čudnovatim naslovom “koordinatora Srpske napredne stranke” ugasiti razglas i izbaciti ga napolje

Dečko koji ispunjava obećanja

Miša Radivojević je uistinu autentični predstavnik autorskog filma, onog koji od reditelja traži angažovanost i autonomnost, a od dela ozbiljniji odnos prema čoveku i društvenoj stvarnosti

“A najgori su Hrvati – Srbi!”

I sam si svjedočio kako se polet Petog oktobra u Srbiji raspao u gorčini i beznađu. Ali u svakome je od nas iz toga vremena svejedno ostala uspomena na neku zavodljivu, čarobnu iluziju. Meni je to bilo jednog ranog, svježeg sivog srpanjskog jutra u Motovunu. Čitavu smo noć ludovali, a onda se odjednom tama razmakla i u sekundi nas sve otrijeznila