U knjizi „Jutro u mraku“ nailazimo na zaboravljene ili malo poznate epizode koje imaju bliže ili dalje veze sa filmom: kako je završila ljubav Slobodana Penezića Krcuna, kako je Miloš Crnjanski nosio buket cveća za omiljenu Hitlerovu režiserku Leni Rifenštal, šta je tokom rata radio srpski liberal Marko Nikezić
Šta je sve o filmovima, vlastima, zabranama, studentima i pobunama ispričao Želimir Žilnik, u podkastu Marine Fratucan na Velikim pričama "Faktor 50+"
Arhaičan, analogan, ali iskren i topao, "Hajduk u Beogradu" je neočekivan trijumf protojugoslovenskog dečjeg filma
Trideset pet godina filma koji je nekoliko meseci pre početka "svođenja računa" pokazao fin de siecle jednoj državi koja se razvijala pod bolesnim uslovima i kao i svaki terminalni bolesnik, imala veličanstvene ali prekratke uzlete lucidnosti i u teoriji, plemenito utemeljene ideje
Zar je jugonostalgija išta drugo već žal nekadašnje srednje klase za svojim malograđanskim životom?
Povodom smrti Zdravka Šotre, jednog od najznačajnijih srpskih "mejnstrim" reditelja (u najboljem smislu reči "mejnstrim")
Sve do pojave odličnog filma Jasmile Žbanić o Emeriku Blumu nismo imali filmove ili knjige koji bi predstavljali portret tako fascinantnih ljudi
Dušan Makavejev, crni talas i seksualna revolucija u Jugoslaviji i svetu
O filmovima koji se gledaju u ovo doba i samo u ovo doba godine. Prošlo je previše godina da bismo se pravili da ih gledamo van tog konteksta i perioda
Socijalistička Jugoslavija je te 1984. stajala istovremeno i na vrhuncu i na jednom velikom raskršću. I kao država i kao društvo. I izabrala je na tom raskršću, nakon vrhunca Olimpijade, skrenuti u prošlost
Tog popodneva, kada sam konačno stavila nogu u vrata njegove kuće na zagrebačkoj Zvijezdi, otvorio mi je šampion u teškoj (filmskoj) kategoriji. Preda mnom je uspravno stajao, mag pokretnih slika, po život, opasan reditelj, sa svojim dobro nošenim godinama
Teško je naći čovjeka koji svojim životom tako utjelovljuje to društvo, tu ideologiju i to poglavlje povijesti
Pred novi balkanski sukob nasumice je nastao trend "partizanskog revizionizma"
To što je FEST odlučio nagraditi Žilnika za životno djelo jeste jedna od boljih vijesti uopće u zadnje vrijeme, koja ujedno ukazuje da možda još uvijek nije sve do kraja izgubljeno. Ali to istovremeno ne znači njegovo pripuštanje u mainstream, a kamoli u vrh nacionalnog panteona. Pri čemu ovdje uopće nije važno to što sam Žilnik nije netko tko tome uopće teži i tko bi se u takvoj situaciji ugodno osjećao. Važno je samo to da društvo činjenicom da takve ljude drži negdje po strani, ako ih već ne može totalno prešutjeti, govori sve o društvu o kojem je riječ
Italija je tada bila mrska zemlja koja otima ono što je naše (Trst). Uostalom, Italijani su "naše" proterivali i maltretirali decenijama unatrag, i nikada im nećemo zaboraviti i nikada im nećemo oprostiti. Svega nekoliko godina kasnije, Trst je ponovo "postajao naš", ali na druge načine
JNA kroz film, serije i muziku, ili kako ćemo opet slušati Kolibri i Nervoznog poštara
Moglo se samo čekati kad će u takvoj atmosferi jednog slobodoumnog, ničijeg Šerbedžiju, koji se zaista nikad nikome nije ulizivao, negdje otkazati, zabraniti, kad će mu patuljak sa čudnovatim naslovom “koordinatora Srpske napredne stranke” ugasiti razglas i izbaciti ga napolje
Navršilo se četvrt veka od smrti Živojina Žike Pavlovića, književnika, sineaste i slikara
