Mak na konac
Dušan Makavejev, crni talas i seksualna revolucija u Jugoslaviji i svetu
Zona Zamfirova u određeno vreme
O filmovima koji se gledaju u ovo doba i samo u ovo doba godine. Prošlo je previše godina da bismo se pravili da ih gledamo van tog konteksta i perioda
Poslednji jugoslovenski film
Trideset pet godina filma koji je nekoliko meseci pre početka "svođenja računa" pokazao fin de siecle jednoj državi koja se razvijala pod bolesnim uslovima i kao i svaki terminalni bolesnik, imala veličanstvene ali prekratke uzlete lucidnosti i u teoriji, plemenito utemeljene ideje
Jugoslavensko pogrešno skretanje 1984.
Socijalistička Jugoslavija je te 1984. stajala istovremeno i na vrhuncu i na jednom velikom raskršću. I kao država i kao društvo. I izabrala je na tom raskršću, nakon vrhunca Olimpijade, skrenuti u prošlost
“Nisam krio da sam režimski reditelj iza kojeg je stajao Tito”
Tog popodneva, kada sam konačno stavila nogu u vrata njegove kuće na zagrebačkoj Zvijezdi, otvorio mi je šampion u teškoj (filmskoj) kategoriji. Preda mnom je uspravno stajao, mag pokretnih slika, po život, opasan reditelj, sa svojim dobro nošenim godinama
Veljko Bulajić je biografija Jugoslavije
Teško je naći čovjeka koji svojim životom tako utjelovljuje to društvo, tu ideologiju i to poglavlje povijesti
Bulajićev svet, ili kako smo prestali da snimamo partizanske filmove
Pred novi balkanski sukob nasumice je nastao trend "partizanskog revizionizma"
Žilnik, drugi put među nama
To što je FEST odlučio nagraditi Žilnika za životno djelo jeste jedna od boljih vijesti uopće u zadnje vrijeme, koja ujedno ukazuje da možda još uvijek nije sve do kraja izgubljeno. Ali to istovremeno ne znači njegovo pripuštanje u mainstream, a kamoli u vrh nacionalnog panteona. Pri čemu ovdje uopće nije važno to što sam Žilnik nije netko tko tome uopće teži i tko bi se u takvoj situaciji ugodno osjećao. Važno je samo to da društvo činjenicom da takve ljude drži negdje po strani, ako ih već ne može totalno prešutjeti, govori sve o društvu o kojem je riječ
Kako su Sanremo i Italija oblikovali jugoslovensku kulturu
Italija je tada bila mrska zemlja koja otima ono što je naše (Trst). Uostalom, Italijani su "naše" proterivali i maltretirali decenijama unatrag, i nikada im nećemo zaboraviti i nikada im nećemo oprostiti. Svega nekoliko godina kasnije, Trst je ponovo "postajao naš", ali na druge načine
Sentimentalna medijska povest „sedme republike“ SFRJ
JNA kroz film, serije i muziku, ili kako ćemo opet slušati Kolibri i Nervoznog poštara
“Rade Sherbedgia”, tragedija genija na Balkanu
Moglo se samo čekati kad će u takvoj atmosferi jednog slobodoumnog, ničijeg Šerbedžiju, koji se zaista nikad nikome nije ulizivao, negdje otkazati, zabraniti, kad će mu patuljak sa čudnovatim naslovom “koordinatora Srpske napredne stranke” ugasiti razglas i izbaciti ga napolje
Kako je Živojin Pavlović govorio o seksu, Beogradu i NIN-ovoj nagradi
Navršilo se četvrt veka od smrti Živojina Žike Pavlovića, književnika, sineaste i slikara
Život, sudbina i tragedija poslednjeg šmekera Beograda i Jugoslavije
Šta su o Žarku Lauševiću rekli oni koji su ga zaista poznavali. Oni koji su bili uz njega kada je bio na dnu, kada je bio kriv. Kada je bio slomljen. Oni koji su ostali uz njega do samog kraja, s jedne ili druge strane kamere, s jedne ili druge strane okeana
Taj Žarkov pištolj imao je četiri žrtve: tri muškarca i jednu veliku karijeru
Što bi bilo s Lauševićem da je SFRJ opstala? Da nije bilo masakra u Podgorici? Mogao je da bude balkanski George Clooney, njegov vršnjak
Dečko koji ispunjava obećanja
Miša Radivojević je uistinu autentični predstavnik autorskog filma, onog koji od reditelja traži angažovanost i autonomnost, a od dela ozbiljniji odnos prema čoveku i društvenoj stvarnosti
Mi, malograđani: Bekim, Knausgor i jugonostalgija
Zar je jugonostalgija išta drugo već žal nekadašnje srednje klase za svojim malograđanskim životom?
“A najgori su Hrvati – Srbi!”
I sam si svjedočio kako se polet Petog oktobra u Srbiji raspao u gorčini i beznađu. Ali u svakome je od nas iz toga vremena svejedno ostala uspomena na neku zavodljivu, čarobnu iluziju. Meni je to bilo jednog ranog, svježeg sivog srpanjskog jutra u Motovunu. Čitavu smo noć ludovali, a onda se odjednom tama razmakla i u sekundi nas sve otrijeznila
Je li Goran Bogdan jedini istinski “novi Rade Šerbedžija”?
Taman kad je čovjek mogao pomisliti da je Rade jedinstvena pojava, pojavio se Goran Bogdan, prvi koji je nakon Šerbedžije izgradio svejugoslavensku karijeru, unutar koje čovjek više i ne zna je li on glumac iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske ili Srbije
